G. Danton se nelagodno osmijehne i uđe s druge strane.
"Vi ga poznajete?" upita nas Norman.
"Bio je na konferenciji u Londonu", odvrati Pero.
"Što li uglađeni Otočanin visokog kalibra radi s histeričnom bradaškom sarmarušom ograničenih manira?" zamisli se Norman.
"Čudni su Otočani", zaključi Pero.
Suprotni se trak ponovno isprazni od rijetkih vozila koja napuštaju Cravatiu.
Mali plavi automobil izađe otraga iz naše kolone i zaobiđe dugi red. Za volanom sjedi ostarjeli djedica s naočalama crvenih okvira koji je nekada radio loše filmove. Poznajemo se još odavno, ali mi nikada nije bio drag.
Policajac mahne i propusti ga bez zaustavljanja, a kamoli kazne. Enc se otvorenih usta zabulji u autić koji prelazi granicu i upitno pogleda policajca. Ovaj mu namigne.
Enc to protumači kao poziv i ponovno izvede manevar zaobilaženja. Još smo jednom mirno zaustavljeni uz smiješak.
"Gospodine, zar opet?" upita policajac Enca klimajući glavom.
"Ali, mahnuli ste nam..." uzbuđeno će Enc.
"A, ne-ne, nisam mahnuo, namignuo sam, a to vam nije isto, gospodine", osmijehne se Cloweinijac.
"Zahtijevam da nas odmah propustite, mi smo iz diplomatskog predstavništva, a maloprije smo svjedočili primjeru čiste protekcije - pustili ste običnog građanina..." krene Enc objašnjavati nešto glasnije.
"Ne", prekine ga policajac, "Još jedna kazna pa ćete se vratiti nazad u kolonu", mirno odvrati i izvadi blok.
"Ti ne vidiš diplomatske tablice?" upita Norman sa suvozačkog sjedišta.
Predstavnik zakona se sagne, nadlakti na vozačev prozor, pažljivo promotri Normana pa oštrim, ali još uvijek pristojnim glasom odgovori, "Vi ste gosti u našoj lijepoj Cloweiniji. Gosti! Stoga se i ponašajte kao gosti."
"Kod nas je gost - kralj", odvrati Norman.
"Kod nas nije..." odbrusi policajac, ispravi se, napiše kaznu i pruži Encu papirić.
"Otkada diplomatska vozila plaćaju kazne?" staloženo će Norman.
Policajac se ponovno spusti na prozor.
"To je isključivo na meni. Ako ne platite, danas sigurno nećete prijeći granicu, s obzirom na situaciju vjerojatno ni sutra, a prekosutra je nedjelja. Diplomatska predstavništva nisu otvorena nedjeljom, a ako nastavimo diskusiju ovim tempom, do ponedjeljka ćete imati i nekoliko dodatnih kazni."
Norman ga pogleda dugim ljutitim pogledom, ali više ne kaže ništa.
Policajac raširi osmijeh i blago nakrivi glavu.
Vraćeni smo u kolonu. Kazna je dvostruko veća od prve. Osim pokušaja zaobilaženja, njihovi su komentari protumačeni kao izrugivanje državnom službeniku i naplaćeni shodno tome.
"Gost je kod nas kralj..." ponovi Pero Normanove riječi i nasmije se.
Norman je frustriran, što vješto pokušava prikriti. Encova bi pasija mogla poprimiti šire razmjere i daljnje oblike.
Eto nas u koloni, a nije ni proljeće...
Post je objavljen 13.09.2016. u 10:04 sati.