Za normalne ljude navikle na toplinu socijaliziranog smrada su plaže, prostori koji nude relativnu sigurnost i anonimnost krda. Meni je išla prije par godina primjedba jedne cool blogerice da se dame zahvaljujući sličnima meni ne mogu ni na plaži opustiti, što je notorna glupost jer se od svoje valjda devete godine nisam pojavio na plaži, fotkao prolazeći s distance jer su mi gužve i estetski odbojne. Jedino sam par puta fotkao rubove pokojnog naturističkog Politina na koji isto nisam odlazio.
Druga stvar je sloboda stijena na kojima sam se i milijun puta polomio, radije hodam dalje nego da sam okružen ljudskom masom. Ima nas još takvih i onda kad u đir zaluta elegantna turistkinja s fotićem nastupa efekt potuđenja, zanimljiva je ta ljutnja i prigušeni bijes, kad je vidjela upereni fotić, pokrštavanje urođenika nije tako jednostavno.