Radim u prosvjeti,
duže vrijeme...
Toliko je propusta, toliko se bavimo nevažnim stvarima,
a najmanje se misli na djecu.
Na one kojima ostavljamo budućnost!
Ukalupljujemo ih, zatrpavamo ih nebitnim činjenicama,
i ne pripremamo ih za stvarni život,
za probleme koji ih čekaju....
Ostali smo u 20.stoljeću, a djeca su nas "pregazila".
Umjesto da se prilagođavamo njima i njihovim potrebama, mi ih ograničavamo, ne možemo ih pratiti. Niti se većina nas trudi težiti tome. Najlakše je izdiktirati lekciju i tražiti da bubaju napamet.
kakva korist od toga?
Izrast će u ljude koji neće biti sposobni razgovarati, složiti rečenicu, niti se snalaziti u određenim situacijama.
Što ima učenik od toga da zna što su to glagolske imenice? nepotrebno!
Informacijska pismenost je najvažnija danas, tome treba težiti, usmjeravati ih onome u čemu su dobri.
Ali, problem je što se velika većina profesora ne zna služiti računalima niti zna što je to informacijska pismenost.
Udžbenici, radne bilježnice, da ne spominjem, pitam se tko to sastavlja? netko tko sigurno nije nikad nogom kročio u učionicu. Koliko mi je puta došlo da se obratim Ministarstvu obrazovanja i pitam:"Pa dobro, ljudi, jeste li vi normalni?"
Nebitno je koji je ministar obrazovanja na funkciji, nikakva korist, svi imaju nekakve nebulozne ideje: od HNOS-a , kurikuluma, kurikula....bla,bla...
Omogućimo našoj djeci pravo obrazovanje uz pomoć kojeg će izrasti u prave, poštene i snalažljive ljude!
Post je objavljen 12.09.2016. u 22:03 sati.