Danas je dan kad je umro moj otac.
Pao je niz stepenice,
stepenice, radio je tražio....
radio, muzika, jimmy stanić i zvonko bogdan.
Vinile, ploče je slušao...
Bio je velik čovjek,
dobrih manira i nježne naravi.
Otkako ga nema, sve je prazno.
Rupa u mojoj duši ponekad mi neda disati....
toliko je neizrečenih misli ostalo.
nema tih riječi kojima mogu dočarati prazninu,
bol, propušteno vrijeme...
Utjehe nema,
samo vrijeme, ali i ono
ne liječi sve....
Jesen rana, jablani se povijaju,
rijeke postaju crne,
nebo sivo,
ptice odlaze...tuga.
tuga za prošlim ljetom,
tuga za jednim čovjekom....
Post je objavljen 12.09.2016. u 21:34 sati.