Pozdrav i dobrodošli na moj blog.
Dan je jedanaesti, subota je, jutro je, sjedim ispred laptopa, pijem kavu i pišem ovo.
Gdje se vidim za 10 godina... Tada ću imati 33. Brzo će me sustići to i nadam se da ću ovo pročitati tada i vidjeti koliko mi se ostvarilo i koliko mogu predviđati. Ili uopće nije stvar predviđanja? Možda se radi o trudu, marljivosti, upornosti i predanosti? Ostaje mi čekati da saznam.
Svi razmišljamo o budućnosti, neki prije, neki kasnije. Ja sam počela nedavno. Približava se ( kao pravda, sporo, ali dostižno ) kraj mog faksa i pitam se gdje ću biti za 10 godina ili barem gdje bih voljela biti. U poslovnom smislu, sve sam natipkala u postu u četvrtak, ako koga zanima neka klikne , tako da se ne želim ponavljati.
Ostaju mi jedino vizije koje uključuju moj privatni život. Tu je stvar jasna. Vidim se kako zasnivam vlastitu obitelj. Te godine su najbolje za to, možda nisu ''zadnji voz'', ali nisu baš ni prvi. Voljela bih da to bude s mojim sadašnjim dečkom i spremna sam uložiti sve da tako i bude. Volim ga, to nije tajna i u godinama smo kada i o tome razmišljamo, no živimo život pa kako bude.
Vidim se i s djecom. To se kako ja odrastam, mijenjalo.
Danas sam mišljenja da želim klince, po mogućnosti i sina i kćer, ali kako bude.
Pod obavezno, psi. Već sam rekla kako su oni moja velika ljubav i kako ih neizmjerno volim i planiram imati najmanje dva. Neće biti ljepšeg nego kada se klinci budu igrali s njima, a muž i ja ispijali jutarnju kavicu na terasi i kada si djecu od malena priviknem na životinje.
Stabilan posao, obitelj, svi prijatelji, ali naglašavam, prijatelji koji su i danas uz mene i nitko sretniji za 10,15 ili 20 godina.
Nadam se da su se vama, starijim blogerima, ostvarile želje koje ste imali kada ste bili u mojim godinama, a nama mladima želim da se ostvare želje koje sada gradimo.
Do čitanja!
Post je objavljen 10.09.2016. u 11:50 sati.