Nesanica pod utjecajem antibiotika.Mislim da je svaka riječ od toga dalje suvišna.Moja Life Beauty na repeatu i moja noćna promišljanja koja će potrajati dok se ne procesuiraju kroz glavu.
Dan je bio izrazito stresan.Stari je dosa doma i krenija s jeftinim provokacijama kako se trebamo rješit šteneta,nismo se dali navuć u konflikt.Relativno mirno i staloženo smo to proživili,doduše sutra je novi dan i treba preživiti i taj period.
Mislim da bi mi se svijet srušio kad bi je morala dati.Rekla san mami da bude li trebalo radije ću riješit stan na par mjeseci nego je se odreći.Ne mogu to opisati,ali kao da mi netko govori da mi namjerava oduzet dijete.Mislim volim i voljela sam svakog svog ljubimca i relativno dobro san podnosila njihova uginuća,ali ona,ona je nešto posebno.Onako baš kao dijete.Ne znam zašto,ali osjećam nešto prejako prema njoj.Adele.
Nekako sjedim i razmišljam o svemu i svačemu o životu i situacijama i ne znan šta bi više mislila.Sve je to toliko sjebano i komplicirano i u kurcu je kad nemaš nikog osim papira da te razumije.Uvijek ćeš nać nekog tko će te saslušat,tko će te savjetovat,nekog tko će ti bit podrška makar iz pristojnosti,ali nitko te u potpunosti neće razumjeti osim papira.Nitko neće te tvoje tsunamije dokumentirati vječno.Ne nudi ti kapsulu za spas,ne drži te da plutate sigurni.Toga nema,o tome možeš samo sanjati.
Nema te poruke koju možeš poslati da je netko shvati ozbiljno.Možeš ti slati i golube psimonoše i poruke u boci,možeš napisati milijun tekstova i izbrisati.Možeš sastaviti poruku milijun puta i nikad je ne poslati.Ništa se neće dogoditi samo zato jer ti tako želiš,jer ti zamišljaš svaku varijantu ostvarenja u svojoj glavi.Uzalud se nadaš,kozmos daje završnu riječ.Možeš misliti da je tu i da je sreća iza ugla,možeš potrčati,ona će se opet skriti,jer sreću moraš zaslužiti,ne možeš je oteti silom,ne možeš je prevariti.Ona se tebi ukazuje kad je potrebna.
Lako je znati,naučiti iz teorije iz knjiga,vidjeti u drugima kako lijepo izgleda i kako lijepo djeluje i kako nekom dolazi nezasluženo i kako nekom nepravedno biva oduzeta,možeš mozgati cijelo vrijeme kako ti zaslužuješ bolje ili drugi zaslužuju gore,svi mi dobivamo koliko možemo nositi.Koliko smo spremni i istrenirani,nije svačija sreća jednaka niti je svakom nesreća poput one druge.Šta jednog ubija drugoga jača.Mi ljudi smo čudni,teško nam je gledat tuđim očima,jebi ga nismo u prilici da si kopamo oći da bi razumjeli kako je vidjeti drugima.Svakom bolje izgleda tamo negdje preko ograde,a zaboravljamo da je ljepota i u zrcalu.
Neke stvari zaista ne traže dopuštenje,neke stvari se jednostavno podrazumjevaju.
Ljubav,sreća,zadovoljstvo,samoostvarenje,mir,...Svi mi to trebamo i podrazumjeva se kao i bonton da za to nećemo tražiti dopuštenje drugi.
Tko ti osim tebe treba da ti kaže da postupaš ispravno.Zašto trebaš nekog da te glorificira,da sam sebe glorificiraš.Potupaš kako postupaš,kome da se pravdaš osim sebi samom,na kraju dana smi mi opet ostajemo sami sa sobom.
Sa svojim demonima i pitanjima i opravdanjima i onaj osjećajem koji bude u nama.
A ja,ja ovog puta imam nju,da mi pravi društvo skupa s mojim demonima,s mojim anđelima čuvarima.Ona malo klupko dlakave ljubavi.Neke stvari vas jednostavno tjeraju da budete bolji,da se borite,da krenete naprijed.Nije bitno zbog koga,ni zbog čega ni kojim povodom i razlogom.Jednostavno vas čini i to trebate poštovat.
Trebamo nekad nekoga spasiti da bismo spasili i sebe,kada prođemo pored potrebitih i ne učinimo ništa,ostavljamo i dio svoje duše da umire skupa s njim.Jer jači smo i mogli smo spasiti oboje,umjesto spasa izabrali smo ubiti dio sebe,pustiti da istrune.
Post je objavljen 09.09.2016. u 22:49 sati.