Boris Dežulović: Jošte živi duh naših djedova
"Zašto dakle? Zašto je ‘morao reći’ da mu je ‘djed bio ustaša, ali nije uzimao ambasadore za taoce’? Da obrani djeda, ili da obrani ustaše? Ako je otac obitelj, pa nije kredibilan argument – inače bi ga valjda svakako spomenuo – a djed kao historija jest, znači li to da Milanović zapravo brani ustaše? Znači li njegova rečenica zapravo da pravi Hrvat i domoljub – riječju, ustaša – nikad ne bi oteo i ubio ambasadora?
Grdo zvuči takvo tumačenje, znam, ali podsjećam da nisam ja to rekao. Ne zavlačim se ja u mračne i tijesne desničarske šupke, ne lutam ja bezglavo tom analizacijom, pa se tamo toplo preporučujem šovenskom talogu, ne mašem ‘duhom naših djedova’ ni ‘stare slave djedovinom’ kako bih fašistima docirao o fašističkom moralu."