Pozdravi i dobrodošli. Deseti je dan izazova. Meni je ovo super.
Što mi nije super? Strahovi. Svi ih imamo, bili racionalni ili ne, u nama su.
Kao manja bojala sam se svega i svačega, baš sam bila plašljivo dijete. Banalan primjer, bojala sam se fotkanja za dokumente. Danas na njima samo tužno ispadam, ali ih se ne bojim. Bojala sam se i zubara. Ok, bojim ga se još.
Danas su mi najveće noćna mora pauci. To je onaj iracionalni strah, više fobija. Bojim ga se i kada je najveći i kada je najmanji. Bojim se kad mu vidim paučinu. Oduvijek je to tako i to će tako ostati. Evo jedan fun fact. Imala sam jednom pauka u sobi i trudila sam se da ga se ne bojim i ne zovem nikoga da ga ukloni i uspjela sam jer je bio na mjestu par dana. E, onda mi se on maknuo i nisam ga vidjela više i tu je nastala panika. Bilo me doslovno strah biti u sobi. Nakon toga ga više i nisam vidjela, otišao jadnik svojim putem, za mene nije ni mario. Zgoda i nezgoda s njima imam napretek i ne bih stala ako bih to počela pisati, pa možda drugom prilikom. ako uopće ikoga bude zanimalo.
Silno se želim riješiti tog straha, ali ne znam kako. Čitala sam da bi trebalo pojesti pauka i tako se riješiti straha. Nema šanse. Radije neka ga se bojim do kraja života, imam dečka i obitelj koja ga se ne boji pa će se oni njima baviti.
Moj strah nije samo pauk, bojim se još nekih stvari, bitnih ili nebitnih, ali ovo je definitivno apsolutni pobjednik u natjecanju zvanom ''Čime preplašiti L?'' Paukom. Plastičnim, pravim, živim, mrtvim. Paukom.
Koji je vaš najveći strah?
Do čitanja!
Post je objavljen 09.09.2016. u 15:59 sati.