Marketing
Sramota obje Hrvatske (by I.K.)
Ideološki rat koji dijeli hrvatske građane ima svoje junake na obje strane. Jedan od najvećih junaka desne scene, tehnički je ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović. Tijekom posljednjih šest mjeseci između ostalog, ukinuo je vijeće za neprofitne medije, tiskano izdanje Zareza i smanjio proračun za kulturu na rekordno nizak postotak. No, još prije svega toga, Hasanbegović je dignuo uzbunu jednog dijela kulturnih djelatnika. Razlog tomu našao se u njegovim izjavama i radu. Kao povjesničar, relativizirao je Pavelićev NDH, koji je tvrdi „opterećen hipotekom poraza“. Antifašizam je prozvao floskulom, a u listu Nezavisna država Hrvatska čak je sam sebe proglasio sljedbenikom ustaša. Ubrzo su se stale i izvlačiti njegove fotografije iz prošlosti gdje je sudjelovao na prosvjedu protiv trga žrtava fašizma ili gdje se fotografirao sa kapom HOS-a, poznatih po svojim koketiranjima sa fašizmom.
S obzirom na već utvrđenu podjelu Hrvatske, dio vas će zaključiti da je sramota da je takva osoba bila na ovoj poziciji, a dio da se radi o najboljem ministru svih vremena. Međutim, nešto je veoma zanimljivo kod Hasanbegovića. Krajnje jednostavno, čovjek je kukavica. Bilo da je poručio novinarima da pročitaju njegov članak do kraja, da nikada nije surađivao s tim listom, ili nešto treće, svaka njegova izjava otkako je postao ministar pljuvačka je svakom iskrenom desničaru u Hrvatskoj. Predrag Raos bi rekao: „Ideje se mogu uništiti samo idejama“. Ali, kako možete za junaka svojih ideja i ideala imati čovjeka koji se istih srami poput siromašne obitelji? Prisjetite se zadnje takve situacije koja se dogodila na predstavljanju kipa Mire Barišića u Dragama. Tom prilikom, nekoliko njegovih obožavatelja se htjelo fotografirati s njim. Kako se moglo vidjeti po riječi u koju je umetnuto ušasto U, došli su iz Frankfurta na dotični događaj. Nakon što je slika procurila u javnost, Hasanbegović se branio kako nije vidio prikaz na zastavi i retorički upitao da li mislimo da je malouman. To doista je jedna od opcija uz pogrešnu dioptriju naočala ili besmisleno laganje. Njegova pozicija na slici, raspon zastave i količina ljudi omogućuju normalnom oku da primjeti njen sadržaj. Premda je kod Hasanbegovića najvjerojatnija ova treća opcija što se tiče fotografije, moramo se zapitati njegovo vlastito pitanje samo zato što se zapitao ovakvo pitanje. Jer je time isto pitanje i upitao svoje obožavatelje i pristaše, kojima većini takva fotografija uopće ne smeta.
Sramite se desničari i antikomunisti koji se bore protiv jugoslavenskih ostataka. Uzor vam je osoba koja tako opravdava svoj život. Pa on se srami svega za što se vi borite! Čak i ako samo laže zbog političke korektnosti, zar doista želite političara koji se takvim pravi? Ako već ratujete protiv liberalnih i antifašističkih politika, onda si i nađite za uzor i jednog takvog političara. Onog koji će sasvim smisleno definirati svoja mišljenja, stajati iza njih i biti pošteni zastupnik desnice u ideološkom ratu (Dakako, isti nedostaje i ljevici).
Post je objavljen 08.09.2016. u 18:24 sati.