"Kopka me..." progovori on, "Jesmo li zaista pobili liječnički konzilij klinike za plastičnu kirurgiju?"
"Vjerojatno jesmo", odvratim.
"To nije dobro." Odmahne glavom i rukom prijeđe preko natkoljenice.
"Nije."
"Ali, branili smo se..."
"Jesmo."
Tišina.
"Što ćemo sada ako nas Čarobnjački Savjet upita za njih?"
"Ja ću im objasniti da je neminovni smjer sudbine odlučio situaciju."
Pero nezadovoljno frkne nosom i ponovno pogleda kroz prozor.
Njegova zabrinutost je na mjestu. Čarobnjački Savjet štiti sve entitete pod svojom jurisdikcijom pa tako i ljudoždere. Doduše, masakr u restoranu se dogodio na teritoriju mnogo manjeg Cloweinijskog Čarobnjačkog Savjeta, ali svejedno, ako nas netko prozove, cijeli ću događaj morati objašnjavati pred Velikom Sedmoricom.
Stižemo do graničnog prijelaza. Dvjestotinjak metara ispred nas, na zamišljenoj crti obasjanoj s mnogo svjetala, zajedno s Cloweinijom završava i Kontinentalna Unija. Tamo iza leži Cravatia, neovisna, bogata i slobodna država, naš dragi dom, odredište koje posjećuju brojni turisti čim ljetno sunce grane preko njene razvedene obale.
Neskriveno se dive i zavide imućnim Cravatima, koji svoje drage goste promatraju uglavnom kao vinike nepotrebnih gužvi na cestama i nemarne vlasnike milijuna ručnika koje noću ostavljaju po plažama. Dobro što je zima, inače bismo se načekali u nekoj od dugih kolona.
Enc zaustavi vozilo.
"Što se događa?" upita Pero sa zadnjeg sjedišta.
"Crni terenac ispred nas je zaglavio u velikoj rupi", odgovori Enc.
Vozač dodaje gas, okreće volan lijevo-desno, uključi pogon na sva četiri kotača pokušavajući se izvući unatrag. Kotači se vrte, dime, ali bez efekta. Taj automobil ne ide nikamo.
"Izgleda da je nešto odozdo čvrsto zgrabilo osovinu i skrivenim zubima drži vozilo priljubljeno na rupi", ocijeni Enc.
"Neki novi trik da zadrže ljude u Cloweiniji?" upita Pero.
"Sve je moguće", odvratim.
"Kreativno i maštovito. Mora im se priznati", doda Norman i prijeko pogleda Enca.
Post je objavljen 08.09.2016. u 12:33 sati.