Pozdrav i dobrodošli u deveti dan na mom blogu.
Kažu da treba naći posao koji istinski voliš i da nećeš raditi ni jedan dan u životu. Da je to lagan zadatak i nije. Svi smo kao mali razmišljali čime ćemo se baviti pa tako i ja. Htjela sam biti pjevačica ( vjerujte, zahvalni ste mi što sam odustala ), glumica, doktorica, učiteljica, prodavačica i sl. dok nisam u šestom osnovne izjavila da želim biti odvjetnica. To je isto bilo shvaćano kao i sva maloprije nabrojana zanimanja i očekivalo se da ću promijeniti želju još sto puta, ali nisam. Upisala sam gimnaziju jer sam htjela na pravo i još su svi mislili da ću se predomisliti, ali shvatili su da sam ozbiljna kada sam bila pred maturom i kada sam na prvo mjesto stavila pravo za upise. Upisala sam pravo i zaista ga volim. Naravno, ne sve predmete jednako, ali najviše se nalazim u kaznenom pravu. Ono me najviše zanima i u njemu se vidim u budućnosti.
Posao iz snova? Državno odvjetništvo. Definitivno. Kazeni progon. Nisam za funkciju branitelja jer postoji niz kaznenih djela koja ja ne bih mogla ( čitaj: ne bih htjela ) braniti. Progoniti ih, uvijek. Tražiti maksimalnu kaznu za takve štetočine, uvijek. Znam da svaki odvjetnik sanja o tome da oslobodi klijenta za kojeg svi ''znaju'' da je kriv, ali nema dovoljno dokaza ili ga je on svojim odvjetničkim sposobnostima izvukao, voljela bih i ja to, ali ponavljam, za neke stvari ne bih mogla braniti ni vlastitu obitelj. Takva sam, imam principe (ili moral?) i ne dam ih. Ne vidim se ni u čemu drugome, možda jedino u kriminalistici, no to je opet jako srodno. Ne kažem da ne bih bila sposobna raditi nešto drugo, ali me to ne bi ispunjavalo, ne bih bila u potpunosti sretna i zadovoljna sobom.
Bitno je imati cilj, viziju. Dalje je onda lagano, znaš za što radiš. Ista stvar je i s poslom, ako ga voliš, ujutro ćeš se ustati sretan što ideš raditi i nećeš mrziti ponedjeljak.
Treba uložiti puno truda da se dođe do posla iz snova, a kad se i dođe, još puno truda da ga se zadrži što možda opet, nije tako teško jer radiš što voliš i što si sanjao pa radiš temeljito i savjesno. No, naglasit ću da se i uz malo volje može i posao o kojem nisi maštao učiniti poslom iz snova, sve je stvar perspektive i toga kako si ti posložiš nešto u glavi.
Kakve su ti misli, takav ti je život.
Svima koji rade, a ne vole svoj posao, izgurajte danas još, sutra je već petak, vikend vam je blizu, a vi koji ga volite, vama je svejedno.
Volite li vi svoj posao? Čime se bavite?
Do čitanja!
Post je objavljen 08.09.2016. u 11:24 sati.