- Još nema rezultata?
- Nema.
Četvrti i završni kolokvij iz matematike bio je napisan 9. lipnja. Trebao mi je samo (SAMO!) 31 bod kako bih mogla izaći na usmeni dio ispita.
Subota prije objave rezultata bila je rezervirana za čitanje lektire. Zadnji kolokvij iz Dječje književnosti bio je naredni tjedan, a na rasporedu su Heidi i Eko Eko.
Već sam prešla i desetu stranicu Heidi kada je uslijedio ujin poziv.
- Hoćeš na Balaševića? Imaš dvadeset minuta da dođeš.
- Haa? Naravno da hoću!
- Karta te čeka na ulazu. Reci da sam te ja poslao. Požuri!
- Uredu. Idem.
Zatvaram Heidi, skačem iz kreveta i letim na tuširanje. Prošlo je pola devet, a ja još uvijek sušim kosu.
- Jesi krenula?
- Za pet minuta sam tu.
- Svaka čast.
- A čak sam i kosu stigla oprati i (polu)osušiti.
Uzeli smo pivo, našli odlično mjesto i pričekali da mangupi tamburama prepreče put.
....
Kako to obično biva, iza nedjelje uslijedio je i ponedjeljak. Preciznije, ponedjeljak trinaesti.
Ništa čudno, ali lipanj je i to znači samo jedno - Antunovo. A ako mi on ne pomogne skupiti taj 31 bod, onda neće nitko!
Ustala sam ujutro u šest jer me čekalo moje mjesečno vađenje krvi, odnosno hormona štitnjače i nakon stvarno momački unakažene vene, mama i ja zaputile smo se na misu koja je bila na rasporedu u devet sati.
Vremenske prilike baš i nisu bile obećavajuće. Kiša je trebala pasti svakoga trena, a oltar je bio postavljen u dvorištu.
Nije prošlo ni deset minuta od početka, a prve kapi spustile su se na moju glavu. Do početka evanđelja spustilo ih se već na tisuće. Potpuno mokre kao i 90% ostalog puka dočekale smo kraj mise. Kolektivna pokora.
....
Poslijepodnevni san prekinula je Sofijina poruka - stigli su rezultati.
Iščupala sam mobitel s punjača i po petstoti put otišla na Loomen.
Ukupni rezultati.
Ovaj, onaj, ovaj, onaj, Iva Grubišić - 51 bod. 51! 51!! 51!!! Čak 20 više nego mi je trebalo.
Call it what you want, ali ima nešto u tom ponedjeljku trinaestom, a ja imam sve uvjete za usmeni dio ispita.
Post je objavljen 08.09.2016. u 09:46 sati.