Marketing
Riječi kao ptice...
Riječima sam odgajana... riječima sa značenjem i bez značenja... riječima kao znakovljem na putu ka zrelosti... i oduvijek poezijom žigosana... majka mi je šaputala uspavanke heksametrima i poezijom drevnih sanjara... riječi su ognjište na kojem bdije Vestalka moje mladosti... majka koja još uvijek čuva vatru prvih koraka u svijetu poetike postojanja u zbilji... hvala joj... još uvijek se vidim kao tek rođena na njenom ramenu i sretna sam...
Iz njedara omamljenih tišinom izlijeću riječi… kao ptice iz oblaka, iz božanskog oka, iz srca svemira… lepršave, raskošne, otmjene… slažu se u boje, mirise, okuse, melodije… u njihovom lepetu naslućujem oluje i uragane… i onaj blaženi smiraj ljubičastih sutona u kojima se igramo riječima kao djeca staklenim perlama… izgovorene glasom ljubavi uranjaju u svijest… oblikuju se u osjećaj… u bezglasje čulne čujnosti… u blaženstvo spoznaje…
Postoje li riječi u snovima?… kojim jezikom se sporazumjevamo u snoviđenjima?...
Pokušavam odgonetnuti znakovlje tišine snovitih pejsaža u kojima se susrećemo… to nije šutnja… nije muk… to su krilatice kojima u zbilji ne znamo značenje… riječi izvan svakog frazema… izvan misli… riječi utkane u tajac neizrecivih osjećanja… u milostivosti te ljepote vidim tvoj lik… obrise tvoga tijela uramljene riječima dadaista… poetikom razumljive tankoćutnosti…
Ti dišeš riječima… gledaš riječima… grliš riječima… to su one riječi koje premošćuju bezdane ništavila… iskre trenucima… sjedinjuju prohujalo i dolazeće vrijeme…
Nepostoje zapisi… nema pisanih svjedočenja… nema signiranih pjesama… to je poezija ispisana usnama na koži i znojem srca… poetika nekatalogizirana u antologije lirike… neviđena i nepročitana tuđim osjećanjima…
To je tajanstvena qualia koju tek naslućujem osluškujući tvoje disanje… tajni ritam neopisivosti i neusporedivosti… zaklada očuvanja intime… nevidljivo čvorište snova i zbilje…
to smo jednostavno ti i ja… u dimenziji riječi izgovaranih prostorom duše, ritmom srca i načelom našeg vremena... u nastajućem i dolazećem prostor vremenu... u odaji ogledala i odjeka...
Dijana Jelćić
naslovna fotografija... Zeljko Tutnjevic
Post je objavljen 07.09.2016. u 12:22 sati.