Marketing
Facebook life
Nepodnosin ljude koji svoj život vode na facebook timeline-u.Milijun slika dnevno,od one s porukom dobro jutro,do one za laku noć.Sve one privatne i osobne misli koje nekom trebaju uputiti podjele s još s toliko stranaca.Svi moraju biti dio toga ili se jednostavno nije dogodilo.Svi koncerti na kojima su bili.Slike djece kako su slatki u outfitu kao iz magazina.Koja skupa kolica i s kim sve piju kavu.Koja je njihova pjesma,neograničeni broj objava s porukom volim te za cijeli jedan svemir.
Koza koja mora nalipit na fejs kako je ugledna majka i domačica koja kuha pere čisti da je nije srami pokazala bi i kako dobro jebe sve za dobrobit braka i love koju on ima.Ona tuka koja nakeri facu u kameru jer vitite me šta san lipa polugola dok mi muž navigaje jer me ne može trpit.
Vidite svi kako mi je život savršen iman prijatelje na koje mogu računat,muža koji zarađuje,rodila san dicu i završila fakultet ili studiran,radin ili štagod.Znan kuvat i brinen se za kuću i vidi prepametna san jer znan šerat tuđe mudrolije i pametno mudrovat sama.I uvik se nađe pokoja budala koja je još mudrije iskomentirat kako je pametno izmudrovala da joj malo nahrane ego.Jer tko to ne bi nešto lijepo rekao na lijepu sliku uz još lijepšu poruku.
Što je ispod površine?Kako bi on to meni rekako,nama rekao "sreća koju tako dobro glumiš da imaš".
Ipod površine su ti ljudi u kurcu,jer ne primječuju stvarni život koji se oko nis dogaša.Toliko su in oći u ekranu da jednostavno ne primječuju stanja ljudi oko sebe,svjesnost okoline ne osjećaju,ne čuju ritam ulice.
Ne primjećuju da neko ima loš dan,da prolazi kroz teške momente.Da su im prijatelji ostali bez stana,ljubavi,posla,sreće.Da su u krizi.Da su slomljeni,da su umorni.Ne treba to od njih ni očekivati,jer njihov svijet je u ekranu i tamo je sve savršeno,u stvarnost ulaze samo kad ih trzne neki zvuk da im poremeti koncentraciju i tamo ostaju dok taj zvuk ne utišaju.
Na moju žalost poznajem mnogo takvih i na moju sreću pomažu mi sa spoznajom da ipak poznajem više ovih drugih koji svoju sreću i nesreću žive punim plučima ispod neba ponekad kišnog ponekad sunčanog.
Svatko ima izbor biti onakav kakav želi,ali također svi imamo izbor izabrati s kakvim ljudima želimo biti.
Život je sloboda unutar naših ograničenja.Svjesnih granica našeg sistema.Granica koje sami zadajemo i u trenutcima iznimne snage preskačemo s ciljem da postavimo neku novu.Da se upgrejdamo na bolje i da popravimo greške predhodnog sistema.
Nebitne su sve te slike prividne sreće.Svakog druge stvari vesele.Ne znaće svijetu vaše kave i pjesme i ljudi i uspomene od prvog dana.To samo vama znaći i to je vaše bogatstvo.
Ja svoje uspomene čuvam u kutijama koje povremeno otvorim i krenem listat i onda se onako belsavo nasmijem sama sebi na podu i prisjetim se sebe iz tog vremena i te uspomene i kako je lijepo bilo i kako san to dijelila s određenim ljudima i kako je bilo dobro dok je trajalo.Dobro za mene,dobro za nas,ne dobro za 7 milijardi ljudi i nebitno za 500 ljudi na mojoj friend listi koji niti ne znaju kad,gdje i s kim potjeće moja uspomena prije toga vremena.
Ne trebamo svi skupljat pokemone,pojedini trebamo žive ljude da ih stavimo u tu svoju slagalicu uspomena i da ih složimo jednog dana na tom podu s glupim smješkom na licu u moment gdje pripadaju.Ne treba nas facebook podsjetiti i ne treba nam odobrenje stranaca na trenutak kad smo jednom bili sretni s nekim prije toga vremena ili u tome vremenu...
Naša sreća je samo naš izbor i potrebno je samo naše odobrenje,samo mi je istinski vidimo i samo mi je istinski osjećamo.
Sreća je sebična,traži da se krije,da bude zaštičena.Čim je trljamo drugome na ranu,oholi se i raspadne uz prasak i bol.
Post je objavljen 04.09.2016. u 21:10 sati.