Odakle početi s mislima?Koju ladicu otvoriti?Nekako mi je jednostavno dosta svega.Umorna san od objašnjenja.Od potrebe da se pravdam i da definiram ono šta jesam i da se svađam jer nešto želim ili trebam.Jednostavno je naporno i zamarajuće.
Muka mi je od ljudi koji misle da su samo oni bitni i da se samo njihova egzistencija treba uvažavati.
Ova situacija s psićem je jedna u nizu takvih di moj stari jednostavno želi da bude onako kako je on reka.On jedna osoba,naspram nas 3...Stvar na poslu je ista,di moja šefica koliko god da rado sluša ideje opet na kraju dana mrzi savjete i neće napravit onako kako joj se kaže nego kako je ona odlučila.I to bi bilo sasvim prihvatljivo da je na ovom svijetu moguće opstati sam.Još i te užasne vručine,onako mozak ti vrije ispod klime.Užas...Sve me to pomalo baca u neku melankoliju i zapravo jedino što me veseli ujutro je to klupko dlake šta me izljubi od pete do glave i potjera iz kreveta.
A onda još i te pametne dosjetke kako moram nać nekog momka umisto psa i kako je vrime i sva ta sranja.Jednostavno mi dođe da sve pošaljem k vragu.
Muka mi je od tih silnih odnosa koje gledan,u koje san prisilno uključena i više nego me se tiće.Koliko nekom mora bit dosadno da uvlaći druge u svoje probleme.Ljudi su u kurcu.I ja san u kurcu,al nikog ne jeben s tin.Kako van se jebeno da analizirat sve i svakoga,postupke,odluke,stavove.Pari da nemamo svi dovoljno svojih sranja u glavi.
Neponosin kad se ljudi ponašaju kao da je samo njima teško i koji sve svačaju osobno,koji su navikli da kukaju i koji cinično primječuju da tebe boli kurac.Mislim šta se ja iman zamarat sranjima,kad naiđe problem riješi se ili problem riješi tebe.Kako god ne triba se živcirat.Nijedan život nije savršen i nema čovjeka bez nekog problema.Pogotovo čovjeka koji sam radi na svom životu.
Umorna sam,a tek sam počela i cijeli svijet se raspada i borba izgleda uzaludna,a i dalje se kreće.Nećemo nigdje stić ne počnemo li uvažavat jedni druge,primječivat jedni druge,osjećat jedni druge,osim možda u još veću propast od ove u kojoj se sada nalazimo.
Moramo biti gospodari svog kaosa,da nas taj kaos ne poždere i ispljune.Bez kontrole nad sobom i svojim životom kao da i ne živimo.
Post je objavljen 04.09.2016. u 20:56 sati.