Marketing
Teoretsko srce
Nije dovoljno znati da nešto nije dobro kako bismo na to reagirali.
Vrijednosti kojima smo vođeni određuju nas, no kako je gotovo sve relativno tako smo skloni i među svojim vrijednostima stvarati "rupe". Razlog je prilično jednostavan. Nismo apsolutni, već smo relativni. Biti apsolutan, značilo bi biti savršen, ali što bi to moglo značiti kada je i samo savršenstvo nešto potpuno relativno, kad su ga patentirali nesavršeni ljudi.
Ako izuzmemo apsolutne vrijednost, dobivamo nešto između. Dobre i loše, bolje i gore. Razočaranja proizlaze iz očekivanja boljeg od onoga što dobivamo. Prihvatiti loše od očekivanog ne znači nužno spuštanje kriterija, već shvaćanje toga kako svijet funkcionira.
Ne možeš li podnijeti posao koji radiš, promijeni ga. Ne možeš li podnijeti nečije mišljenje, promijeni ga, ali ne mišljenje, već društvo tog nekoga. Dok su stvari u granicama tolerancije, a i dalje pod negativnim predznakom, odnosno troše našu energiju, umjesto da je pune, to nije loše, jedino u slučaju kada imamo puno veći izvor energije. Ista stvar vrijedi za ljubav, za mir i za blagostanje. Drugim riječima, možemo potrošiti samo toliko koliko imamo, jer u suprotnom "vozimo" na kredit, a svi dobro znamo da s time idu i kamate.
Neki dan sam pročitao interesantan ulomak: "Ne želim nositi kravatu, ovu omču oko vrata čiju svrhu nitko ne razumije! Steže me i ne da mi mira, govori mi da sam rob dok ja sebe lažem kako sam slobodan! Ne želim nositi skupocjeni sat koji pokazuje isto vrijeme kao i milion drugih modela. Ne želim pratiti trendove ludila i ne želim da me sutra liječe bolesni ljudi koji ni sebi ne mogu pomoći! Nisam zbog toga doručkovao, rastao i razvijao se sve ove godine. Ne želim da od cijelog svemira ja nosim odjelo i zamišljeno uspijem u nečemu što ne postoji! Želim živjeti! Da li me razumijete?"
Šminka ne mjenja osobu ispod sebe, ona je samo omot koji skriva stvarnu sliku od drugih, a vrlo često i od samih sebe.
Pozitivno bez negativnog ne postoji, barem ne u ovom svemiru, no ono na što želim skrenuti pažnju je razumijevanje i prihvaćanje toga. Razumijeti znači pronaći mir. Mir omogućava lakši "promet" ljubavi. Uz relativnu kontrolu tih stavki, posljedica biva blagostanje.
Onog trenutka kada prestanemo brinuti o stvarima na koje nemamo utjecaja, vraćamo se u stanje one dječje bezbrižnosti.
Poruka na kraju ulomka je bila: "Idi i probudi ostalu djecu!"
Sve ovo naravno vrijedi pod pretpostavkom da razmišljamo pozitivno.
Post je objavljen 18.09.2016. u 19:15 sati.