Eto završija je i taj ciklus, došlo je vrime da se rastanemo s antifašistin, nećemo više na ovon blogu pisat o njiman, jerbo ta šaka jada se pokazala u svoj svojoj ljigavosti i smradu.
Bespredmetno se raspravljat s njima jerbo oni su jednako pametni ka i M.M.,koji je i sam bija antifašista dok je po njegovin vlastitin navodima pisa u neki list šta ga je izdavala JNA, a svi mi koji smo bili u JNA znamo da su u tim vojnin glasilin obiavljivali samo Jugosloveni, špijuni i govna.
Tako je i naš M.M. dijelio karijeru s ovin ostalin antifašistin, samo je on otiša u Njemačku i tamo posta Ustaša a ovi drugi su ostali ovde i postali uglavnom Četnici.
Ali eto zauvijek ih veże taj sentiment prema velikom vođi kojem su pisali pjesme.
Ko da sad vidim mladog M.M. Onako okrugle glave, malo poveće kako nježno sklanja stihove ljubljenom Maršalu.
Koja šteta da je sudbina bila tako huda, prema njemu, bio je ako radi ničeg drugog ono radi sklonosti prema istom spolu idealan kandidat za antifašistu, samo da je živio u nekom slobodnijem okruženju, gdje bi njegova poetska duša došla do izražaja.
Ovako je jadan skrenuo s uma od silne mržnje prema ženama, i onima koji ismijavahu njegovu poeziju, naš neshvaćeni pjesnik.
Dakle da rezimiramo, rastajemo se s antifašistin, i okrećemo se filozofiji i duhovnosti.
Post je objavljen 03.09.2016. u 13:57 sati.