Pozdrav i dobrodošli na moj blog.
Četvrti je dan izazova i današnja tema mi se čini najtežom. Uvijek je lako sebi naći mane i da je to tema bilo bi laganini, barem meni jer sam poprilično samokritična, a ovako sam morala zamoliti dvoje bliskih ljudi da me opišu u tri riječi i pod pretpostavkom da će se barem jedna stvar poklopiti i ostale biti različite razmotriti smatram li i ja to svojim vrlinama ili ima i nešto drugo.
Ovo su rezultati. *Klikni ovdje za napetost*
1. Osjećajna sam. I nije neka vrlina kada je ima 99% ljudi, ali se njome ponosim jer pokazujem osjećaje. Nije mi problem reći da sam sretna, tužna, razočarana, uplašena. Da nekoga volim, ne volim, da mi se netko sviđa, da mi je drag i sl. Jedna moja frendica je potpuna suprotnost i nije mi jasna. U sebi ima toliko različitih emocija, nekad bi vrištala od sreće, nekada od tuge, ali ona šuti. Meni nije problem ni vrištati, nije važno ni čuje li me tko. smatram da je zdravije izbaciti sve iz sebe (pa i ono pozitivno) i čist ići dalje i skupljati nove emocije. Jedina stvar koja mi u vezi s tim nije draga je što me je lagano rasplakati, ali to je, srećom, u stanju samo nekolicina ljudi. Osjećaji su sasvim normalna stvar i za mene su puno toplije i draže osobe koje ih pokazuju. Da, nekada će to ljudi iskoristiti protiv vas, ali na kraju, vi ćete biti pobjednici.
2. Samopouzdana sam. Nimalo umišljena, samo svjesna sebe. Dugo vremena sam se borila s tim, kao klinka nisam baš bila najpopularnija cura u školi, djeca su znala biti okrutna jedni prema drugima, pa tako i prema meni, a kako se osobnost već od tada gradi, moja nije bila na najboljem putu. Kada ti netko dovoljno puta kaže da si ružna, ti ćeš se pogledati u ogledalo i shvatiti da možda stvarno jesi. Tako je bilo meni dok nisam shvatila da problem uopće ne leži u meni nego u tim ljudima, ružnima iznutra, koji svoje nezadovoljstvo iskaljuju na tebi. Sve se promijenilo na faksu, možda jer sam upoznala nove ljude, buduće intelektualce koji su dovoljno zreli i odrasli da imaju drugog posla nego ti reći, ne znam, da imaš odvratne tenisice. Počela sam voljeti sebe baš takvu kakva se vidim u ogledalu za koje sam sama sebi rekla da sam puno više od toga što vidim u tom komadu stakla. Pomogla je naravno i ljubav koja mi se dogodila, osoba koja mi iz dana u dan govori da me voli baš takvu, od fizičkog, do karakternog izgleda. Postala sam svjesna sebe, ne mislim da sam najljepša, ali sam svjesna da nisam ružna, ne mislim da sam najbolja, ali nisam ni toliko loša. Ipak, ljepota je u oku promatrača.
3.Odgovorna sam. Ako kažem da ću ti obaviti to i to, hoću. Neću naći tisuću glupih izgovora. Moje gotovo sve ima plan. Takva sam oduvijek i smatram da se ljudi mogu osloniti na mene i to što im kažem. Uvijek sam bila odgovorna što se i školovanja tiče, pazila sam na domaće zadaće, ispunjavanje vježbenica, uvijek sam na vrijeme dolazila u školu, pa onda kasnije i na sve dogovore. Preuzela sam i puno obaveza u kući da pomognem svojima, trudim se sve zadatke koje imam ispuniti u dogovorenom terminu. Sad sam se sjetila još jednog primjera. Na faksu smo dobili neki grupni zadatak (radila sam s ljudima koje poznajem) i svatko je naravno trebao napraviti dio u određenom vremenu. Ja sam svooje napravila još isti dan da budem spremna. Ostalih troje, ništa. sve su ostavili za zadnji dan, predali mi to sa tisuću grešaka i nedostataka jer je rađeno zadnjih 15 minuta prije predaje. Naravno, ja sam na kraju napravila i njihovo jer nisam htjela dopustiti da i ja ispaštam zbog njihove neodgovornosti. Ponekad mi to stvara i dodatne zadatke i pritiske, ali se barem ja na kraju svega osjećam dobro.
Moram priznati, ovo nije bila lagana tema, dosta sam samo sjedila pred laptopom, pisala, brisala i hvala svima koji su došli do kraja. Čitamo se sutra u nekoj laganijoj temi.
Do čitanja!
Post je objavljen 02.09.2016. u 10:04 sati.