Norman se okrene prema mnoštvu ljudi, teatralno podigne ruke i u toj pozi pričeka dok se svi Cloweinijci ne okupe oko njega.
"Znate li vi što ste vidjeli ovdje?" upita.
Svi šute, nitko ne odgovori ništa, ali zadobio je njihovu potpunu pažnju.
Netremice ih gledajući, polako izusti dubokim glasom: "Nitko. Ovdje. Nije vidio. Nikoga, i ništa."
Začuđena gomila tiho promatra.
"Svi ponovite za mnom: Nitko. Ovdje. Nije vidio. Nikoga, i ništa. Jeste li shvatili?" upita ih glasnije.
Ni jedno od ustrašenih lica ne odgovori.
Norman se nasmiješi, polako pođe do automobila, iz prtljažnika izvuče do pola očišćeni mitraljez, nonšalantno ga znalački repetira pa kaže:
"Ovo je Miško, dragi ljudi. Meni ne želite odgovoriti, ali sada vas Miško pita: 'Tko se želi igrati?'."
"Nitkooo...", Cloweinijci će uglas.
Norman prisloni glavu do obarača pa zaigranim stilom komedijaša zašapuće nešto mitraljezu, nakon čega trzne glavom s naglašeno odglumljenim strahom i upitno pogleda začuđene ljude.
"Miško kaže: 'Ako se ne želite igrati, morate slušati čovjeka koji me nosi.' ...i pita jeste li svi dobro razumjeli što je rekao, ili biste radije da vam on sam ponovno objasni nešto glasnije?"
"Jeeesmooo", gomila će, "Neee treeebaaa."
"Jeste li sigurni?"
"Jeeesmoooo."
"U redu. Onda krenimo zajedno: Nitko. Ovdje. Nije vidio. Nikoga, i ništa."
Gomila zborno ponovi riječi.
Norman zadirigira lijevom rukom. Isprva polako, pa sve brže i brže, dok njegov cloweinijski zbor složno ponavlja:
"Nitko... i ništa. Nitko... i ništa. Nitko... i ništa. Nitko..."
Norman ih povremeno zaustavi, promijeni intonaciju i ritam, a Cloweinijci poslušno prate.
Nakon dvadestak minuta prekine recital: "Taaako! Sada ćete svi zatvoriti oči i nastaviti glasno ponavljati, sve dok ne zaspite na nogama. Ako itko otvori oči prije nego li je zaspao - taj se igra s Miškom kao što su se i ljudožderi igrali s njime."
Neočekivano opali kratki rafal prema krošnjama staroga hrasta. Cloweinijci se zatresu od šoka. Padne nešto lišća i omanja grana.
"Nitko... i ništa. Nitko... i ništa. Nitko... i ništa..." nastave zborno ponavljati Clowenijci zatvorenih očiju.
Pero uđe i sjedne na stražnje sjedište do mene. Norman pospremi Miška pa uđe i on.
"Stisni Enc, Zagreb nas čeka", naredi vozaču.
Vozač nagazi papučicu gasa.
Cloweinijski zbor znatiželjnika ostaje recitirati Normanovu mantru ispred razvaljenog restorana pod prvim zrakama izlazećeg sunca u kojima kao da se nazire blijedo lice Punce Mojce okruženo njezinim sljedbenicima, koji nam zahvaljuju što smo ih poslali na daleko bolje mjesto nego li je Cloweinija.
Post je objavljen 01.09.2016. u 12:20 sati.