...jučer je bio odvratan dan..
ne cijeli..."samo" komunikacije s dragim roditeljima..
Mama me tražila da joj posudim novce za uvođenje etažnog grijanja jer ona ima 13-14.000 eura na koje skuplja kamate pa ne bi baš htjela to sad prekidati..pola ja, pola brat (navodno)..
Naravno, normalno je pomagati roditeljima..oni su te napravili...brinuli su se za tebe, priskrbili ti štošta...možda u nekom normalnom "slučaju" ali u ovom mom...
"Pa šta hoćeš" vikala je mama "pa donosila sam ti hranu dok si studirala, plaćala sam ti dom!"
"MAMA pa zar je nenormalno hraniti vlastito dijete????Zar se to treba napominjati kao nešto ekstremno što se ne radi?A u domu sam bila jednu godinu, poslije sam živjela s Marcom! I radila!!! I svaki sam vikend radilla tebi posude za kišobrane i ostolja za lampe i pizdarije i za TO sam dobivala novac od tebe!!"
Kad se samo sjetim da je uplaćivala stambenu štenju na moje i svoje ime, ja sam ju tražila da otkupim od nje to na svoje ime a onda me optužila da ju pokušavam zakinuti za kamate koje je ionako dobivala na MOJE ime pa od toga nije na kraju bilo ništa.
Nije mi dala.
Ja ću naravno mami te novce dati.
Ne radi se o puno para radi se o 1000 eura (bar se nadam) time će mi ishlapiti ušteđevina na samo dvije.
I zato mene panika hvata.
Jer ću te dvije uskoro spiskati na tatu GARANT kao da gledam..i ja ću biti bez para, bez zalihe, na poslu gdje mi plaća kasni i jednostavno neću imati do kuda čupati za sebe samu.
A u tom trenu meni neće nitko pomoći.
NITKO.
Jer ja sam sama....
Mama živi sama u trosobnom stanu od nekih 78 kvadrata u centru Bjelovara...1000 puta sam joj rekla..prodaj stan, kupi si kućicu, previsoke su ti stepenice penješ se svaki dan na drugi kat po tim stepenčugama pa pomozi si.
Odgovori su raznovrsni na tu temu "Čuvam stan za tebe i Marca" taj je bio prije nekih 20-tak godina, "Ne da mi se seliti, ja dok se sjetim selidbe, poludim" i jučer zadnji "Svi stariji ljudi prodaju kuće i kupuju stanove radi lakšeg održavanja"
"Mama, imaš terasu za koju ti treba za održavanje kao za srednje veličine vrt!I da, sele se stariji ljudi...u PRIZEMLJE ako nema lifta!"
I tako bilo je tu svega...
Opet sam ugrizla govno i vratila se u prošlost...odvratno...
Otišla sam do trgovine jer sam osjetila veliku glad za nezdravim i za pićem. Tako uvijek reagiram kad je frka i kad se pokušavam smiriti.
Popila sam jedno pivo, pojela veliki paket kikirikija i zek onda upalila mobitel.
Propušteni poziv od dragog taje...
A što sam mogla doli uzvratiti poziv....
Kasnije sam čula dragog taju...ni razgovor s njim nije bolje prošao...Opet me krenuo tlačiti s njegovim stanjima i sranjima a ja na trenutke upadala u zamku dok se nismo posvađali.
Nakon svega sam popila još jedno pivo i xanax.
Usnula sam grcajući i daveći se u vlastitim suzama. Grlila sam samu sebe i govorila si "sve će biti u redu, imaš samu sebe"
Kako sam došla do tog ludila?
Paaaaaa...vratimo se priči sa tajom.....
taj sam dan došla do bolnice Merkur, parkirala i ostala sjediti u autu.
Bila sam neispavana i u brizi.
Nisam znala u kakvom ću psihičkom stanju naći tatu i bojala sam se.
Sjedila sam u autu petnaestak minuta i skupljala snagu.
Kako ću ga dići kad ja i sama nisam baš.
Ali moram, njemu je definitivno teže.
Otvorila sam vrata, izašla iz auta i teškim korakom krenula ka bolnici....
Pred vratima me dočekala sestra i kako je tata u izolaciji zbog MRSE objasnila mi je postupak ulaska i izlastka u kontaminaciju.
Ušla sam unutra.
Tata je poluležao i smijao se.
Krv mu se vratila u tijelo i dobio je normalnu boju kože.
Joooooojjjj kako sam se razvelesila!!!!
Izljubila sam ga od sreće ne mareći za MRSU.
"Jooooojjjj tata, znam da će ovo zvučati jako grozno, ali tako mi je drago da su ti odrezali nogu!PA ti sav sjajiš!"
Nasmijao je i rekao "I dobro se osjećam!"
Taj je dan taj čovjek sa odrezanom potkoljenicom nakon dugo vremena bio moj TATA.
Tata kojeg sam voljela kao mala.
,,,mojoj sreći nije bilo kraja...
Post je objavljen 31.08.2016. u 09:08 sati.