Kako se motivirati
kad ni pjesmu ne umiješ složiti
nekad bi samo bljesnulo dupe
i sama bi se nadovezala filozofija
Diogenovog sranja na trgu
i Jong odnosa sa svršavanjem
valjda nakon devet minuta
ili sam pobrkao i pretjerao
uglavnom nastala bi poezija.
Sjećam se jedne pijanke ili droganke
kak je bolje to nazvati
ja sam bio jebeno trijezan
samo ću probati, došapnuo mi frend
i zabio ga najnevinijoj od nas
koja je nešto prije bljuvala,
ja sam je tad držao,
nemoj me, vrisnula je
al trajalo je neko vrijeme.
Ja sam poslije s njom pio kave
i čekao hoće li biti sreće
i bilo je, hoću reći bio sam prijatelj
i milijun puta sam tak bio prijatelj,
no dobro, moram priznati
i one su hvalile moje pjesme
makar bile katastrofalno loše
poput ove koja se ne da napisati.
Ajde već kad sam se sjetio
zaokružit ću ovo što sam započeo
iako je strašno nebitno
na godišnjici nečeg još beznačajnijeg
valjda dva desetljeća nakon toga
pitala me onako usput
ti znaš što se onda dogodilo
jesil možda od nekog čuo
jesam li bila sama s njim u sobi.
Pogledao sam je otvorenih očiju
izraz pun čuđenja nepoznatog muškarca
sam vidio u zrcalu i konstatirao
nemam pojma, zar se ne sjećaš
bio sam napušen ko stoka.