Volim te i ove jeseni, dok se razigrano dijete u meni divi svim tim posebnim bojama, skrivam ih negdje u sebi, kako bi ih pri prvom susretu poklonio tebi...
Volim te s prvim zrakama sunca, koje rasipa svoje zlatne niti po meni, a ja se prepuštam toj toplini i razmišljam o tome kako sve to, što sunce miluje, pripada tebi....
Volim te i kada oblaci prekriju plavetnilo neba, sve miriše na kišu, no ona ne donosi tugu, njena zadaća je donijeti mi tvoju skrivenu misao, darovanu meni...
Čuješ li, moja najdraža, šapnuo sam ti tiho, da ne čuje baš nitko, neku slatku besmislicu i poslao ti je po vjetru, koji mi reče da si mu baš draga... A ta skitnica stara nikad lagati nije znala....Znam, i sinoć si slušala ptice, moje stare prijateljice, rekoše ti da sam sanjao tvoje ruke u mojoj kosi i usne koje traže put mojih usana. Probudih se nasmijan… kao nikada razigran...Volim te i ove jeseni… volim te jednako snažno, kao što ću te voljeti i svake slijedeće, koja će doći...
F a L i Š
Post je objavljen 22.11.2016. u 14:18 sati.