Budući da sam sljedećih dana od rane zore na maturama danas sam odredio dan za odvjetnika i tržnicu, jednostavnom logikom, nakon odvjetnika, kad shvatim da jbga ne možeš ništa nasilnicima koji te stavljaju pred gotov čin, smirivanje na tržnici. Nikad ništa ne ispada kad treba, odvjetnika nije bilo pa sam mu, nakon što smo se čuli, dokumente ubacio u novi sandučić, na tržnici sam se iživcirao. Moja teta je još na godišnjem i vrlo brzo sam shvatio, da mi je druga žena uvalila, iako po 20 kuna kg. i dva neupotrebljiva kivija, ipak sam već bio predaleko, guštaju naši u prevarama.
Naranče su joj dobre, al teške za nositi, pa sam tao stao kod pekare s desnom rukom iza leđa, kad eto mi bivšeg učenika, kaže, što više ne fotkate. Nasmijao me, a gdje mi je ruka. I tako prošetasmo, do poziva mobitelom za ručak, nakon dužeg vremena ponovo one lignje, i one su po prvi put bile preslane, loš dan. Kaže učenik prije rastanka, samo nemojte reći dok smo šetali da ste snimili neku fotku za blog, pokazujem mu, on neskroman kaže, pa mogli ste malo i zumirati.