U gorskoj općini Levanjska Varoš,
negdje na Krndiji
ili možda Dilj gori, ne znam
– ne znam gdje je točna granica između te dvije planine –
postoji selo po imenu Slobodna Vlast.
Ne samo preludo
kao naziv jednog naselja,
nego i nemoguće
kao pojam ovako po sebi.
Može li vlast ikada imati smisla
u kombinaciji s atributom slobode?
Ako kao pasiv,
odnoseći se na objekt vlasti,
onoga kime je vladano,
pojam je u unutarnjoj kontradikciji,
jer čim se tobom vlada,
nisi slobodan.
To je, dakle, oksimoron.
Ako kao aktiv,
odnoseći se na subjekt vlasti,
onoga koji vlada,
pojam je suvišan, redundantan,
jer čim si u stanju vladati,
znači da imaš tu slobodu,
da si je možeš priuštiti,
slobodan si vladati,
slobodna ti je vlast.
To je, dakle, pleonazam
u isto vrijeme dok oksimoron,
a kako god okreneš – nemoguća sintagma.
A navodno se i izgovara drugačije
– nego što običavamo riječ ''slobodna'' –
ovaj put s naglaskom na srednjem slogu.
Ali to tek ne kužim!
Promjena naglaska zapravo mijenja i značenje,
uopće se ne odnoseći na atribuciju slobode.
Ali što onda znači, kvragu?
I otkud takva riječ?
Kako li je moglo doći,
kakvom koincidencijom,
do riječi toliko slične,
štoviše, iste,
ako ne znači isto,
štoviše, ništa slično?
Ali ja vas sada gnjavim
– i to ponedjeljkom ujutro, ni manje ni više –
tu nekim meditacijama
koje uopće ne znam što žele reći.
Ko vas šiša, uostalom. Trpite.
Slobodna je moja vlast.
Post je objavljen 29.08.2016. u 10:24 sati.