Bilo je to neposredno pred samo predstojeće jutarnje buđenje. Nije više san, ali još nije budnost . . .
Okružen sam ' n i č i m ' ! Naslućujem da sam u nepoznatom mjestu-gradu ? Kao da sam primijetio tablu - putokaz :“ INSTIMIJA“, ali tražeći je ponovno, za provjeru, nigdje više tablu ne nalazim . . . Kako sam ovamo dospio n e z n a m, no sada sam baš tu u Instimiji.. A Instimija je prostorna rasprostranjenost ispunjena velebnim građevinama, koje naslućujem i znam da me okružuju, no ne vidim nikakove zidove. Zidova n e m a, a ipak je prostor porazdijeljen. Sve je samo ispunjeno s v j e t l o m i odrazima svjetla. Odrazi svjetla od n i č e g a ! N i s a m s a m. Okružen sam mnoštvom, koje intuitivno naslućujem, ali ne vidim. Prisutni su dobrohotni. Okružuju me bez dodira i guranja, te u svim smjerovima je slobodan prostor za moje kretanje.
Sve naokolo, kao najbogatija tržnica : nema čega nema. Znam, tu su sve nezamislive slastice, svakojako voće, potrebštine i sve bogatstvo ponude. Ja to sve z n a m - s l u t i m da je tu, ali osim s v j e t l o g vedrog ozračja, ne vidim ništa od tih naslučenih, spomenutih nekad poželjnih poslastica i datosti. . .
Obuzimlje me vedra ugoda, jer ne trebam od svega ponuđenoga ništa, baš ništa! Osjećam se kao u prigodno ugodnoj sauni, gdje mi samo bivanje, disanje i postojanje pričinja ugođaj bez željnog zadovoljstva. Ugodno zadovoljstvo me okružuje. Osjećaj združenosti me raduje. Nigdje nema ničije sebičnosti, jala, mržnje, zlobe, nenavidnosti, već samo toplina bliske ljubaznosti, kao srdačne sklonosti! Posvuda nesebična bliskost jednote svih sa svima, bez viđenja. Ne čujem niti žamor, niti pjev, ni smijeh, niti prijatne ili ne-prijatne zvuke, a nije niti prazna gluha tišina. Slutim okruženje zvučno-bezvučne umilne okolišne prijemčive podatnosti.
U svemu osjećam se voljko u besprostoru prostora u nematerijalnom bivanju, sam a ne samotan. Nezamislivo je zamisliva INSTIMIJA kao postojeće nepostojanje / nepostojeće postojanje....!!
Okrećući se, htio bih se snaći, gdje sam ja? Gdje je ta Instimija? Pa kao da mi se učini da nečujno čujem : Instimija je tamo negdje na ' s u p r o t n o j s t r a n i s v e m i r a ' ! ??
I prođe vrijeme snatrenja, te evo : ustajanje, oblačenje, pa ulazak u moju svakodnevicu s materijalističkim manifestacijama što me razbuđuje, a ugoda Instimije n e s t a j e... No tada već budnoga počela me golicati ta naviještena, a nedorečena lokacija „na suprotnoj strani svemira“... Pa vrteći, ponavljajući dobivenu 'obavijest', rasčlanjujući ju i primijenjujući po našem materijalističkom shvaćanju: suprotno od istoka je zapad, no nasuprot zapadu je istok, tako sjeveru jug, a jugu sjever, onomu gore suprotno je dolje i obratno, pa mi se odjednom ' objasnilo' da je suprotna strana zapravo uvijek s v u g d j e u svim točkama prostora, te je ona upravo sada baš i tu gdje sada sjedim! (Time nam se nudi i objašnjenje oduvijek zagonetne lokacije i neba i pakla?)
Sve je zapravo oduvijek tu i baš tu gdje je tražitelj, čak mu još bliže, odnosno i u najintimnijem nematerijalnom prostoru srca, duše, uma, tek on kao komotni 'gotovan' ne trudeći se sam pronaći očekuje i želi da mu netko drugi 'na tanjuru' dade objašnjenje.
Eto tako u predbudnom bunilu, kad još moj U M nije bio u punoj funkciji, izbilo je na površinu iz podsvijesti (ili možda prave, praprave čovjekove iskonske svijesti?) ono saznanje, nebuloza, intuicija kao odgovor na znatiželjno pitanje, na koje razumom, svjesno nisam imao odgovor. A odgovor mi se eto ponudio u predbudnom 'bunilu'! INSTIMIJA?
Ime ne sugerira nikakovu analizu, koja bi mi navijestila slutnju, konkretnije objašnjenje, te mi preostaje prihvatiti da je Instimija naziv za nepostojeće postojanje, ništavilo, ništa, pojam neshvatljiv, ali ipak intuitivno, apstraktno pojmljivo bivanje stanje, tamo negdje na 'suprotnoj strani', a što je baš tu ovdje pa čak i u meni! (Za ovo objašnjenje fale mi hrvatske riječi, a postojeće iz materijalističkog rječnika ne zadovoljavaju, jer ne mogu nematerijalne pojmove objasniti.)
Odakle mi prepričani SAN ne mogu objasniti, a još manje odakle njegov sadržaj, baš takav (takvoga značenja?), no on mi samo potvrđuje da čovjek jest materijalno biće, kojemu je dato još 'nešto ' nedefinirano!!
Domoljubac - Zvonimir Tomac - Iz zbirke 'Plamsaji i sjenke'
Post je objavljen 28.08.2016. u 21:31 sati.