Tamo su mi brzo prošli ovi praznici, a znam da će mi i 4. razred jako brzo proći jer idem samo do 5 mjeseca u školu.
Odlučila sam da se više neću zamarati pisanje, jer i onako me nitko ne čita tj. nitko mi ne komentira post, a to je isto kao da ga nitko i ne čita.
I tako sam u ponedjeljak ujutro (22.8.2016.) sam se našla sa MS. Nisam ju dugo vidjela (čak 11 dana), ali čudno je kad s nekom osobom provedeš 10 dana po 24 sata i onda tu osobu ne vidiš, u ovom slučaju 10 dana. Zato mi je drago što sam se malo s njom družila. Osim što smo prošli cijeli grad i što smo stali u jedan od kafića, bile smo i u parkiću. Testirale smo onu okruglu ljuljačku i nakon kratko ljuljanja, obije nas je bolila glava. Nije nam posve jasno zašto... Možda jer kad na njoj ležiš i ljuljaš se, glava ti je jedno vrijeme dolje i možda ti krvi brzo dođe u mozak i isto tako brzo ode iz mozga jer ti je malo glava gore, malo dolje. To je misterija koju nikada nećemo razriješiti.
Najljepše smo kad se smijemo, iako nas boli glava.
Osim, što sam se družila sa MS, družila sam se i sa FFL. Došao mi je u posjet. U zadnje vrijeme mi je stalno u posjeti, ali meni je to odlično, jer onda nisam sama, a on je ionako osoba koja mi nikad ne dosadi. Inače, kad pričaš s nekim 6 sati bez prestanka, već bi trebali iscrpiti sve moguće teme za razgovor, ali ne i mi. Mislim da se još uvijek nismo dotaknuli svih tema i mislim da bismo imali o čemu razgovarati da se svaki dan družimo po 6 sati. Ovo sad govorim jer je on kod mene ostao od 23 (prije nego je film na tv-u počeo), pa sve do 6 ujutro. Moji nisu baš bili oduševljeni, ali šta ja tu mogu. Bolje da sam s nekim u kući, nego da lutam s nekim po mračnim ulicama grada do 6 ujutro.
I tako dolazimo do srijede (24.8.2016.) kada sam se opet vidjela sa MS i to zato što sam išla na upise. Već duže vrijeme nisam išla busom u Sk i mogu vam reći da mi uopće nije falilo to. U busu je bilo još par ljudi koje znam uz VM i VP, ali to nije previše bitno. Bitno je da sam njih dvije spomenula. Na stanici smo pokupile MS i svi smo zajedno išli u školu. Ne bi mi bile mi da ne kasnimo 5 minuta. I nakon upisivanja glupih podataka u obrasce, otišli smo iz škole. Prvo sam sa VP išla do njezine bake jer joj je morala nešto odnesti, a s nama su usput išle blizanke LC i PC. Nakon obilaska VP-ine bake, našle smo se s MS i otišli smo na "kavu". Pošto MS nije htjela ići sama doma, ja sam ju pratila (imala pola sata do nje), dok je VP otišla na raniji bus.
Na putu do njezine kuće dogodilo se nešto, izraziti ću se sa riječi "strašno". Prolazile smo ulicom kraj neke starije gospođe koja je nešto promrmljala sebi u bradu i kasnije se izderala: "Ne boj' se, kujo jedna!". Nisam bilo pretjerano jasno zašto se izderala i kome se uopće obraćala, ali nije nas bilo pretjerano briga. Ta nas je gospođa čak i pratila neko vrijeme. Strašno je to što se događa oko nas...
Sretne smo što smo pobjegle iz škole.
U četvrtak sam se odmarala od svih tako da sam u petak (26.8.2016.) imala druženje sa SR i njezinom prijateljicom TM. Prvi put sam curu vidjela u životu, pa ne mogu pretjerano suditi o njom, ali ono malo što smo se družili, rekla bi da je svakom loncu poklopac i to ne jedan nego dva. Ne mogu reći da je dosadna, ali dosta priča. Meni to nije problem, jer sam ja navikla šutjeti u nekom "većem" društvu. Jedini je problem što ima "čudno" stajalište što se tiče dečki. Smatra da će svaki dečko povrijediti svaku curu, samo zato što je ona bila povrijeđena od strane jednog dečka više puta. Ali to je samo njezino mišljenje.
Nakon što me SR odvela kući i nahranila, vratila sam se svojoj "samotnoj" kući (nikad nisam sama, ali uvijek se tako osjećam).
Obje blistamo.
I pošto sam propustila subotnji izlazak s curama i ipak sam odabrala šetnju s majkom i lovljenje Pokemona, dolazi nam i nedjelja.
Šetnjica s majkom i Pokemonima.
U nedjelju (28.8.2016.) smo imali goste - kumove. "Družila" sam se s njima samo tijekom pripreme ručka i nešto malo tijekom ručka.
Navečer sam se družila sa SR. Kod nje smo gledali film "Avatar". Nakon filma, išla sam se naći sa FFL-om. Išli smo malo prošetati u kasne noćne sate, što meni nikako nije smetalo. Mislim da mi je on jedan od onih pravih prijatelja, ali još uvijek mu ne vjerujem u potpunosti.
SR boli rame...
Zanimljiviji mu je film od slikanja.
Hvala vama koji ste "pročitali". Bila bi vam zahvalna da ostavite kakav-takav komentar, da se ne osjećam loše kad vidim da zadnjih 6 postova nitko nije komentirao...
Pozdrav i
P
u
s
a
P.S. Ako slučajno ne znate koja sam ja, na svim slikama sam lijevo, osim na slici sa SR gdje se vidimo cijele.
Post je objavljen 28.08.2016. u 19:43 sati.