I piše : „Slobodan muškarac, 45 god., tražim isključivo žensku srodnu dušu od 30. do 45. godina radi druženja i moguće ozbiljne iskrene veze! Ja sam zaposlen, ne pijem, mirne sam naravi, uredan, imam svoju kuću itd…
Molim da mi se javite samo ako ste ozbiljna iskrena ženska osoba koja zna i koja želi biti voljena i cijenjena u životu!“
Oglas gotovo besprijekorno i reklo bi se, iz srca, napisan…Neću ulaziti u to da je možda sve lažno…Da se netko zeza …Jer ne sliči mi na to…Nalikuje mi sve to na poziv i vapaj, usamljene osobe, koja više ne zna na koji način tražiti i doći do nekog koga bi volio i tko bi bio od nje bio voljen…..Pružiti ljubav i osjetiti ljubav… Pisala sam o facebooku …instagramu i čestom srozavanju najtananije ljudske intime do tako proste i prizemne razine, gdje sve gubi smisao i ljepota nestaje…A onda, s druge strane, ovo, oglas čovjeka u srednjim godinama, koji vjerojatno ne koristi ta suvremena pomagala da upozna srodnu dušu…pa svoj oglas na crvenom papiru lijepi na jednu od postaja tramvaja, u gradu, nadajući se da će netko, tko bi trebao, to pročitati i nazvati ga…Broj njegovog mobitela je na oglasu…
Možda se iza ovog oglasa kriju isti oni koji su ukrali moj mobitel, a skupljali su donacije za djecu s posebnim potrebama…Kako se uopće žena u godinama koje dotični gospodin traži može javiti na takav oglas, a da ne pomisli da se iza njega krije nešto što i nije tako iskreno i naivno, kao što je napisano…Kao što izgleda, na prvu…Kad se više nikomu i ničemu ne može vjerovati…
A možda je stvarno napisano iskreno, možda je čovjek koji je to napisao dobar čovjek koji je jako usamljen i traži društvo…Može li mu se uopće na takav oglas javiti neka „normalna“ žena? Da li će on kad mu se i javi neka žena, a pretpostaviti je da neće biti onakva kakvu je tražio, biti još usamljeniji i nesretniji… Za njega je ovo možda bio jedini pokušaj koji mu je ostao… A mi živimo u društvu u kojem se ovakvi oglasi ne smatraju baš „normalnim“…čak su i predmet sprdnje za mnoge…
Gdje je kraj našoj otuđenosti jednih od drugih…Stalno tražimo i tragamo za neprijateljima izvan nas, a sami sebi smo najveći neprijatelji…Zatvorili se u svoje ljušture i ne tražimo iz njih izlaz… Mnogi pate zbog toga, pokušavaju tražiti rješenja koja u konačnici završavaju porazom…i onda nastupa još gora situacija…teško je osloboditi se, osvijestiti i pokušati izići iz svoje ljušture bez ustručavanja, bez straha da ćeš biti ismijan, zato što si iskren i sa spremnošću prihvatiti sve odgovore i reakcije…
Žao mi je dobrih ljudi koji neprimjećeni prolaze kroz život, neprimjetinih, kvalitetnih, dobrih ljudi, za koje se ne zna, ali sigurna sam da će i njihovo vrijeme doći…Sigurna sam…Kad, tad!
Želim ovome čovjeku sa oglasa, tko god on bio, ako ima iskrene namjere, od srca mu želim da nađe svoju srodnu dušu, zaslužio je to! Dušu, kojoj je normalno javiti se na ovakav oglas jer se, upravo isto osjeća kao i osoba koja ga je napisala…