Ne znam kad je knjiga izdana, znam da je predstavljanje bilo i da sam je ja dobio 29. kolovoza 2015. u Europskom domu u Zagrebu te mi je taj datum mjerodavan. Fućka mi se za obljetnice no kad sam taj detalj već primjetio, u sad kod mene neobično uredno složenoj arhivi fotki u dokumentima, evo par riječi.
Bilo je dosta zločestoče oko izdavanja knjige no eto, Sjedokosi, Lastavica i Siniša su uz pomoć tadašnjeg urednika Ribafisha i tko zna još koga uspjeli ideju finalizirati. Od 39 autora, koliko je meni poznato, ravno polovica, njih 19, više ne piše na blogu, meni iskreno fali Mayday, te troje uključujući Neverina, više manje.Ipak jako mi je drago da je knjiga izdana.
Tkz. promocija je bila jako dobro organizirana, najviše je naravno vukao Sjedokosi, a među voditeljima je bila i Decy, čija je druga fotka ovog posta. O toj večeri sam napisao dugačak post, bilo je skoro 40 komentara, post je među izdvojenima sa strane na mom blogu.
Imali smo vremena za druženje i upoznavanje, nekolicina nas je imala posebne razloge zašto je želila ovu knjigu, među njima i bloger Mrvičak. Ispočetka mu je bila kod upoznavanja simpatična ta poslovična blogerska površnost, poslije, čini mi se baš i ne toliko, naime, dok sam ja bio prisutan, baš svi su ga miješali s Draženom, uostalom i ja sam upoznajući se upitao :"Dražan ili Dražen?!"
On je doputovao iz Austrije, gdje je živio, i izrazito emotivno čitao pjesmu majci posvećenu. Meni je bilo važno da se ukoriči jedan davni, ne baš uspjeli, ali istinit, blog post o smrti. Eto na godišnjicu mi je prva asocijacija bila da Dražana Mihića više nema, al knjiga je tu, u više navrata sam je uzimao u ruke, u stvari uopće nije loše ispala, šteta što je tiskana u samo 200 primjeraka, no ovdje više zbilja brojevi nisu važni, kao što su bili važni u pripremi.
Lijepo, zbilja lijepo, da smo i to uspjeli ostvariti.