Profesor Jakov je gledao svog sina, produkt njegovog vlastitog sjemena, i mislio bože kako je glup, ako ga pustim vani u svijet toliko je nesposoban da će krepat od gladi, moram ga ostavit kao asistenta kod sebe na fakultetu.
Tako otprilike izgleda kadroviranje po hrvatskim visokoškolskim ustanovama, doduše nekad se profesor Jakov zamijeni za proizvod njegovog vlastitog sjemena, s nekim od kolega koji onda njemu za asistenta pošalje proizvod njegovog sjemena, što je dobro za seksualni život predavača na visokoškolskim ustanovama, jer tako mogu jebat i nešto a da im nije rod.
Kad uzmemo u obzir da je za generaciju profesora Jakova presudno kod sticanja statusa predavača bilo posjedovanje male crvene knjižice, i odanost opskurnoj organizaciji, te da su proizvodi sjemena te generacije gori od njih, nije ni čudno da je lakše kupit ispit, nego dobru pečenu kokoš, ili da diploma čak iako ne posjedujete onu malu iskaznicu, koja je zamijenila onu malu knjižicu, košta kao osrednja kutna garnitura.
Međutim pravi problem nastaje kad se profesor Jakov, odluči bavit politikom, pa iako je profesor na pravnom fakultetu, a ne zna da zakoni ne mogu djelovat retroaktivno, postane prešidente, ili ako je profesor Jakov profesor na ekonomiji i politički se udruži s onin debilon Sinčićen. Da ne spominjem onog profesora i dekana, što je tvrdio da nam Pelješki most ne treba, i da je to glupost.
Pogotovo bi se pozornost trebala obratiti na raznorazne profesore s filozofskog ili politologije, na velike umove kojih ima više nego pasji govana po parkovima, s njihovim uvijek promašenim prognozama, i analizama od kurca.
Obzirom da nas eto temeljito izjebaše, prvo doktori, pa sad i profesori, ja bi kurikularnu ili kako se već zove reformu započeo tako da bi sve one koji su imali malu crvenu knjižicu, i proizvod njihovog sjemena, stjerao u tri pičke materine, bez obzira koju iskaznicu sada imali.
I samo onako usput da primjetim, da u vremenu kad su nam prava bila manja, kad nismo imali pravobranitelje za djecu, ni plave ni zelene telefone, nisu ginula djeca od petnaest godina u pet ujutro, tada su djeca od petnaest godina u jedanaest navečer morala bit doma.
Baš smo evoluirali za popizdit.
Post je objavljen 28.08.2016. u 14:46 sati.