I čin:
Ona ulazi i odlazi sa scene, svaki put u novoj kuhinjskoj pregači, iznova nasmijana da mu udovolji jelovnikom i čistoćom.
Sa loncem, sa krpom, pa sa kuhačom, pa sa metlom, pa sa knjigom recepata... i tako dugo dok...
II čin:
On igra autiće na mobitelu, razvaljen na kauču potpuno gol na bijeloj plahti. Vrooom, vroooom...
Primakla se poljubit ga i šapnut mu šta danas fino papa. Neeeee, ne saaad, sad vozim 315 na sat, makni se.
Prišuljala mu se dok je pratio zavoje i počela ga ljubit gdje voli. Si ti normalna odreagirao je loveći zavoje, ne saaaad, ručak će ti izgorit.
III čin:
Ne sad! Kad?! Gori i ona i ručak. Dok miješa kroz prozor gleda neotovorene češere na suncu, blistaju u bojama večernjih haljina od zlatno zelene do zlatno smeđe. Cvrčci se uklapaju u krčkanje ručka i zvuka vožnje sa njegovog mobitela. Pauk je u kuhinjskom kantunu usporeno, elegantno, to je za njega 20 na sat, pleo novu zamku za ženku, hranu ili kauč za predahnut. Izvadila je list iz košare na bicikli koji je htio s njom kući.
List iz šume na asfalt, kao i ja,
iz parka u kuću, kao mi.
Sve iz vrta na stol, kao ručak.
IV čin:
Prostrla je oprane pregače na scenu. Ugasila su se svjetla pozornice a na pregačama je uz glazbu Send his love to me P.J. Harvey
krenula projekcija njenih preljuba; punker, paraglider, zmajar, trener, musliman, zaštitar, dostavljač, student, nogometaš, slikar, mamin sin, virtualni idiot, party animal, brodograditelj.
V čin:
On je opet bio gladan za par sati. I ona isto.
VI čin:
Život je luda vožnja.
Post je objavljen 26.08.2016. u 13:46 sati.