To su ona jutra, rana jutra, kada prve zrake sunca prođu kroz vrata pa pokucaju na vrh galendera, zavuku se u spavaću sobu i poškakljaju lice. Zazvoni zvonce na vratima. Mlijekarica ide. Nosi mlijeko. Nožicama brzo , bosim, potapkam po parketu, naginjem se nad galender, gledam kako se otvaraju vrata, baka i mlijekarica razmjenjuju tople riječi,prazne staklene boce za pune, nofčiće za mjericu vrhnja, sirek jedan i kvrgu maslaca.
Djetinjstvo je miris friške divke koji se šulja po stepenicama i ulazi u kupaonu dok se umiva; peru zubi. Jer, na fruštuk se ne može krmeljav ,nepočešljan i ko halek doći.
A fruštuk čeka; i bogatstvo stola se prostire. Bogatstvo drugačije od onoga što se danas bogatstvom pojmi. Pekmez od domaćih šljiva, s kožicom. Pekmez od domaće marelice, kupina. Domaći maslac od mlijekarice. Ona divka, ona divna divka. Miris koji nikada ne izlazi iz nosnica. Dok si živ.
Djetinjstvo je rupček za gupček i vanjkuš. Djetinjstvo je dobaaaar daaaan sused, kak' ste?! Djetinjstvo je poštivati starije, ulaziti na ulaz a izlaziti na izlaz.
Djetinjstvo je prepuno životne škole; tako perfidne i nenametljive škole; gdje sve smiješ, nema zabrana a opet, opet , sada vidim, bilo je svakodnevnog usmjeravanja, učenja iz primjera, iz i na primjerima najbliskijih ljudi koji kazuju i ukazuju kako je nešto bolje odraditi, kako je lakše, jednostavnije!
Djetinjstvo, prepuno je smijeha i igre. To su dani prožeti toplinom, u svakom godišnjem dobu drugačijom; jer nije toplo samo ljeti.Toplo je svih 365 dana u godini, neovisno o godišnjem dobu, kada imaš oko sebe ljubav da ti srce i tijelo grije. Djetinjstvo, to su i zime; one prave čvrste zime, kada sve škripi pod nogama, kada je snijega do pasa. Djetinjstvo su negrijane spavaće sobe; a samo u kuhinji peć na drva. Djetinjstvo su karnisteri puni vruće vode ili cigle zamotane u krpe pa stavljene u krevet pod noge.
Proljeća, kada se novi ciklus života rađa; djetinjstvo su odlasci na grunt. Djetinjstvo su prijenosni frižideri ispunjeni svakojakvim delicijama. Djetinjstvo su cjelodnevni boravci na otvorenom; okopavanje vrta, sadnja, plijevljenje, djetinjstvo je ručna kosa i brus koji visi u futroli za dedinim pasom. To su kotrljanja i bacanja po sijenu, prekobicavanja niz padinu, vriska i cika.
Djetinjstvo je poštivanje svakog živog bića; sati i sati provedeni u razgovoru sa kravicama koje preživaju na friškim steljama, sa pajcekima koji pasu travu, sa konjekima koji te gledaju u oči pa ti se zavuku u srce i cijelo biće - zauvijek. Djetinjstvo su najodaniji psi koji čuvaju dječja kolica , koji vuku sanjke i koji te nađu ma gdje god se sakrio. Djetinjstvo su psi , najodaniji prijatelji, psi koje susrećeš u snovima kroz cijeli život, psi koji te nauče da se bez pasa život živjeti ne može.
Djetinjstvo su mirisi friško ubranog povrća; okusi domaćih sokova; teksture prefinih domaćih jela. Djetinjstvo je i kuhanje, samo u svojim malim rajnglicama. Loženje peći je djetinjstvo, skupljanje treski po šupi za potpalu, gledanje kako se cijepaju cjepanice u rano zimsko jutro; kada je sve bijelo, kada je "debeli" minus; a osmjeh sa lica ne silazi - unatoč zubima što cvokoću!
Djetinjstvo su najdivniji roditelji, brat, baka i deda, i sva ostala familija koja te oblikuje, koja te podupire, koja ima razumijevanja za tebe; u kojoj si punopravni član bez obzira na mladu "starost". Djetinjstvo je škola za dalje; djetinjstvo je temelj, jako bitan temelj za izgradnju osobnosti s kojom se rodimo; za nadogradnju i razvoj karaktera.
Djetinjstvo je; i sada, ono nikada ne nestaje i ne prestaje.
Ne trebam " tražiti dijete u sebi" ; nikada ga nisam potisnula ili zagubila, izgubila. Ono živi i smješi se, svaki dan, svako jutro, raduje se i kliče novom danu. Djetinjstvo trči poljima i livadama, svaki dan, djetinjstvo plače od sreće a i tuge; djetinjstvo nisam zatrla; moje nije izgubljeno; dio je mene.
Djetinjstvo, to je ono poradi čega jesmo to što jesmo; živimo kako živimo i sa životom se nosimo kako se nosimo. Netko bolje, netko lošije.
Djetinjstvo; hvala ti što si bilo moje; što si ostalo moje i što si iz mene izgradilo čovjeka kakav jesam, hvala ti djetinjstvo što si stvorilo zadovoljnu odraslu osobu iz sretnog djeteta.
I nedam te, nedam te djetinjstvo, nedam dijete iz sebe; jer bolje je ; lijepše je, vedrije, nasmijanije - živjeti tako!!!
Post je objavljen 25.08.2016. u 10:38 sati.