Nisam uvjeren u svoje znanje, jer neznanje je moje veliko... Često bivamo izloženi znanjima mnogih, zato se tako često osjećam glupim...Sigurni u vlastito znanje i moć mnogi postadoše uvjereni da su gospodari svoje sudbine, te s toga vuku razne konce kojima upravljaju tijelima i sudbinama drugih... Jer misle da su mudri ili mudriji od drugih... Često se nastojimo otarasiti tih konaca, tih niti, ali ne vidimo ih, ne možemo spoznati iz kojeg pravca dolaze, čije ih ruke drže...I, postavlja se pitanje možemo li biti svi slobodni, ako spoznamo ruke onih koji nama upravljaju... Jer, uvijek takove ruke mogu popustiti konce, da se osjećamo kako smo slobodni... Ili ih mogu zategnuti i povući kad osjete da je vrijeme za to... Mogao bi zaključiti kako je bolje upravljati drugima nego sebe dati i biti obična lutka na koncu...
Dakle, možemo li doista spoznati vlastiti svijet... Što je uopće ljudska sloboda...
Ljudi nas mogu okovati svime i svačime, naše tijelo, kao i naše razmišljanje...Ali, duša moja pokoriti se neće nikome... Ona ide putom koji traži Boga... Nije savršena, nije čista, nije imuna od grijeha i grešnosti, od malodušnosti, ali ona želi koračati prema pravoj slobodi... I nikada moje ruke neće se dohvatiti konaca da budem upravitelj drugima, jer radije biram biti naivan i glup, nekakav bezvezni idiot i slabić...
Svi mi odabiremo svoje putove... Oni mogu biti stranputice, slijepe ulice, pravci koji vode nekamo ili nikamo... Za koje se god opredijelimo posljedica biti će naivnost i neznanje, ili obrnuto...
Bog je moj put kojim želi koračati, premda sam tako često nedostojan tog puta... On može biti neznanje ili zabluda, ali siguran sam da je sigurniji od svakog drugog puta na mapama svjetskih tokova razmišljanja i savijesti...
I svako mora imati slobodu da izabire svoj put, kao što nikome ne dajem pravo da drži konce u svojim rukama... Ali ta sloboda ne može biti bezuvjetna, jer uvijek mora i treba postojati zabranjeno stablo sa kojeg ne bi trebali uzimati njegove plodove, i uvijek moramo biti svjesni da moramo pred sobom imati granicu preko koje ne smijemo preći... Ne radi nas samih nego zbog svih onih drugih...
I naravno, mudri upravitelji naći će načina da nas zarobe putem vjere... Ali, u zabludi su oni koji pomišljaju da takvi upravitelji neće iskoristiti naš ateizam, našu demokraciju i nekakav napredak, znanost, odnosno sve i svašta drugo... Jer takvima ništa nije sveto do li njihovih ruku i mudrog uma...
Nas može voditi Bog ili neka tamna strana...
I čvrsto sam uz svog Boga, uz svoju vjeru i crkvu... Premda znam odlutati, premda znam biti na nekom rastojanju, premda tako često zaboravim na njih...
Post je objavljen 24.08.2016. u 21:49 sati.