Marketing
Ljudi koji reflektiraju tuđe sjene nisu tvoji ljudi
Razumijem ja da neke stvari ljudi ne kuže jer se sa njima nisu susreli,ali ne razumjem ljudsku potrebu za sebičnošću i ljudsku potrebu za dominacijom.
Fićo je neki kozmićki mix jednog i drugog.Moj bro nema ništa protiv šupaka i kretena i kao jedan takav je poprilično tolerantan prema istima.Čak ni njemu ovo nije najnormalnije.Postoje neke stvari koje jebeno ne moš tolerirat.Odakle da uopće krenem.Dsk je napravila mnogo grešaka,ali te greške koje je napravila više su njoj nanile boli nego ljudima oko nje iako je te iste ljude rastužila samom činjenicom da sebi nanosi bol.
Fićo je dobar momak u to nema sumnje,ali pati od sindroma ugroženosti i bolje da dalje ne idem sa svojim mišljenjem jer ću se zalaufat,a onda će sve otić k vragu.
Ja nepodnosin naporne ljude.Svi koji me znaju,znaju da se ja ne opterečujen problemima i ne čekan da drugi naprave nešto za mene,zamolin jednom,ako neće napravim sama kad stignem.Biti s nekim nije da te prvo ispizdi da nešto napravi,a onda tu uslugu toliko glorificira.Izrazito ne podnosin ljude koji pokušavaju svih oko sebe uvuć u stvari koje ih se ne tiću.Odnos između dvoje ljudi je dvoje ljudi.Moj i njen je samo naš,njihov je samo njihov.Nisam tip osobe koji puši tuđe kukanje i neman želudac za to jer nikom nije lako.Život niti nije zamišljen da bude lak.Rodiš se s dugovima i cijeli život preživljavaš da otplatiš svoje i tuđe.I moji starci imaju kredite koje ja plačan.Ne u potpunosti,ali ipak pristala san na to.I sljedeći kredit koji budu dizali ja ga iman namjeru plačat,jer kupujen nešto sebi,ali to je sad manje bitno.
Nikom nije lako,svak ima neku pokoru.Ali smatram da čovjeka koji leži i iskašljava krv ne treba dodatno cipelarit na podu.
Smatram da mu se treba pomoć bespogovorno i bez očekivanja da ćeš imat koristi od toga.
Pomaganje ne služi da bi sebe glorificirali.Pomaganje je ponizna osobina,ne traži zahvale.
Teško je to shvatit ljudima da nisu centar svijeta kad cijeli život žive kao centar jednog svijeta.Ako mene pitate najgore je kad ne učimo ništa iz situacija s kojima se susrećemo.Kažu da je dovoljno da ti netko izmami osmjeh na lice,da te nasmijava.I da možda,ne znam da budem iskrena.Valjda svako ima neki svoj dobar razlog.Kad bi ja trebala izabrati jednu stvar koja mi je dovoljna to bi bio zaborav.Jedna osoba koja ima tu sposobnost da ja zaboravim sve ostalo kad je tu.Ne trebam se smijati,samo trebam ne razmišljati.Mislim da je svakom potrebno nešto drugo da bi bilo dovoljno.I svako ima nešto drugo što mu je previše.
Neke stvari ne bi bila voljna trpit samo za osmjeh i smjeh.Jer šta ti vrijedi osmjeh nakon psihičke traume nakon cijelog dana problema.
Moje perspektive gotovo nikad nisu na istim stranama s ostatkom svijeta.Zapravo jednostavno ne trebam gledat zrcala koja ne reflektiraju moje sjene.Pogotovo kad imam izbor.Brata i starog moram trpit i izbalansirat,jer moji su,krv su mi.Tuđe dečke ne moram,ne moram ni svoje jer opet i oni su stvar izbora.
Ljudi se ne poznaju u idili,ljude prepoznajemo u krizama.Kad ne moš računat na njih da će ti olakšat pakao koji prolaziš,onda znaš da to nisu tvoji ljudi.Poanta druge strane je da te nadopunjuje prirodno.Da nosi dio tebe koji nedostaje za potpunost,ne da se silom pokušava uklopit u daj dio koji nedostaje.Ne možeš kutni dio puzle staviti u srednu koliko god da nalikuje da pripada tu uvijek ima onaj jedan mali dio koji strši i unatoć trudu tu ne pripada,tu mu nije mjesto,pa makar morao složit cijelu sliku da shvatiš i nađeš mu mjesto gdje mu je suđeno da postoji.
Post je objavljen 24.08.2016. u 08:30 sati.