Marketing
Romantika...
Pozvana sam na romantični izlet koji ću pamtiti cijeli život.
Zamislila sam prekrasnu baštu, oblačiće na nebu, cvijeće, gitaru u daljini i vjetrić koji će se poigravati gustim pramenovima moje bujne crne valovite kose ...
Ruka u ruci i riječi koje pale maštu.
Došlo je malo drugačije, samo malo, kao ono post na internetu i gruba reala ...
ROŠTILJ
Dala sam ti ruku i srce
Otišli smo na travu i Sunce
Pošli smo kad je zora bila rana
Da ne gubimo ništa od dana
Mislila sam srce moje će zapaliti.
Ali, avaj, dragi, roštilj tu raspali
Mogu ludo da ga volim
Ali prvo žeravicu da razgorim
Na žaru cvrči meso, ima čudnu moć
A meni za romantiku osta samo noć
Moj dragi pita sada što mi je
I nudi času vina da se zalije
Vrt je bila neka šumetina puna buba, grana koje su udarale po glavi, lišća koje je vjetrić bacao prvo u neku prašinu, a onda na deku, koju sam stavila na suhu travu, iznad mravinjaka kasnije se uspostavilo. Cvijeća je bilo, ali mi ga je bilo žao brati. Gitaru nije bila u daljini, nego tik uz nas u rukama mališe koji se trudio da joj pokida žice ne bi li se čula glazba. Sestrica ga je bodrila udarajući po nekoj šerpi, nije imala bubnjeve. Vetrić bi se poigravao gustim pramenovima moje bujne crne valovite kose da je imam, ovako se morao zadovoljiti ravnom, plavom, i napraviti od nje frizuru a la raščerupana koka.
Ruka u ruci i riječi koje pale maštu, bile su nije da nisu. Tko bi dodavao onih sto čuda za roštilj, a na kraju važnije je raspaliti dobro roštilj nego mene ... ženske su uvijek raspaljene
Kad razmislim, bio je to divan izlet, i romantika nije što je nekad bila ...
Post je objavljen 23.08.2016. u 10:00 sati.