Pregled posta

POZNATI-NEPOZNATI-ZABORAVLJENI

Slava pojedinaca nije dugog vijeka. Ona traje dok se o njima govori ili piše. Moglo bi se to usporediti s vatrom koja gori dok se potiče, u suprotnom - ona se gasi. To se događa i slavnim ličnostima koje brzo padaju u zaborav, ukoliko se o njima prestane govoriti ili pisati. Da takvi ne bi nakon izvjesnog vremena pali u potpuni zaborav, „krivi“ su povijesni istraživači koji kopajući po raznim arhivima „iskopaju“ neke ličnosti koje su nešto značile u javnom životu, ali koje danas našem prosječnom čovjeku ništa ne znače. Najbolji „brisač“ slave pojedinih ličnosti bila je politika, ukoliko je neka takva ličnost „skrenula“ s puta službene politike. Njihova su imena jednostavno nestala iz dnevnih novina, njihove slike su brisane na arhivskim fotografijama, oni su bili izbačeni iz školskih udžbenika.
Danas se za takve postupke u politici uvriježio termin „staviti pod tepih“. Iza tog bezazlenog naziva krije se sličan naum jer se njime o nekom događaju ili pojedincu ne želi govoriti, niti pozitivno niti negativno, jednostavno se želi da to ostane prešućeno. To je jedna strana istine, ali ponekad je dovoljan samo jedan potez, jedna sekunda ili centimetar da se netko od nepoznatog pretvori u ne samo u poznatog, nego u Zvijezdu kojoj se danas divi cijeli sportski svijet. Budimo iskreni, za mnoge naše građane Sara Kolak je bila još prije nekoliko dana manje poznata, ali je bio dovoljan samo jedan njen vrhunski hitac kopljem da sruši sve barijere između manje poznatih i da uđe u povijest velikana i zlatnim slovima bude upisana u krug najslavnijih hrvatskih sportaša. Svaka čast, naša NOVA ZVIJEZDO! To čudo koje si ti učinila, da budemo i malo skromni, napravila je još davno Đurđica Bjedov u plivanju, ali to je bilo još u prošlom stoljeću!
Ovo je samo moje razmišljanje, mislim da mi na njemu ne bi zamjerila ni nova zvijezda SARA KOLAK. Time ne želim umanjiti i našu drugu atletsku divu SANDRU PERKOVIĆ, ali njen uzlet među ZVIJEZDE bio je drugačiji, uz sličnosti bilo je i razlika. Teško da će SARA doseći SANDRINE uspjehe, ali će ostati zabilježeno da je na Olimpijskim igrama 2016. nedovoljno poznata bacačica koplja SARA KOLAK, skoro amaterka, pobijedila najbolje profesionalke svijeta. U svakom slučaju, SARA i SANDRA su naše stvarne atletske HEROINE!

U našem Daruvaru i njegovoj bližoj okolici nemamo takve zvijezde na svjetskoj razini, ali imamo ličnosti na lokalnoj razini koje ove godine obilježavaju neku okruglu godišnjicu ili onu koja završava brojkom 5 . Osobno mislim da su oni zaslužili da ih se tim povodom barem prisjetimo i time spriječimo da padnu u zaborav. Naveo sam samo neke, ostalo ostavljam Daruvarčanima da sami prosude jesu li to navedene ličnosti zaslužile. Vjerojatno ima još takvih, ali za početak je i ovo dovoljno, a dopune su dobrodošle.

SLAVKO TAKAČ

Službenik, rođen je 17. veljače 1901. godine u Daruvarskom Brestovcu kraj Daruvara.
Zajedno s roditeljima se preselio u Petrinju gdje se nakon završetka trgovačke akademije zapošljava u Tvornici mesa i mesnih proizvoda Gavrilović.
Bio je aktivan u mnogim društvenim organizacijama pa je zabilježeno da je od 1939. bio član petrinjske podružnice Merkura i član nadzornog odbora.
Sudjelovao je u osnivanju nogometnog kluba MGS, a bio je i član šahovskog kluba. Kao veliki ljubitelj šaha sudjelovao je i u prvom prvenstvu grada Petrinje u šahu. Bio je poznat filatelist i kao takav bio je član i blagajnik Filatelističkog društva. Također je bio i član Društva esperanta i odlično je govorio taj nekad međunarodni jezik.
Godine 1949. odselio se u Zagreb gdje je nastavio službovati u Mesnoj industriji Sljeme i Badelu, gdje je jedno vrijeme obavljao i dužnost direktora. Umro je 6. lipnja 1980. u Zagrebu. Ove godine imao bi 115 godina.



SLAVKO JURNJAK

Likovni pedagog i slikar, rođen 4. ožujka 1926. godine u mjestu Donja Vrijeska kraj Daruvar.
Nižu gimnaziju završio je u Daruvaru, učiteljsku školu u Petrinji, a Višu pedagošku školu (predmete risanja i ručni rad ) u Banja Luci. Po završetku školovanja radio je kao učitelj i nastavnik likovnog odgoja u nekoliko gradova, sve do umirovljenja 1988. godine. Bio je član nekoliko likovnih udruga i sudionik više likovnih kolonija.
Izraziti je akvarelist, autor je više od sto radova, ponajviše s motivima Petrinje. Slikarstvom se naglašenije počinje baviti od 1975. otkada izlaze na više samostalnih i skupnih izložbi diljem Hrvatske.
Osim slikarstvom bavio se i nogometom. A bio je jedan od osnivača i igrač nogometnog kluba Artur Turkalin, osnovanog 1946. Igrao je i za kninsku Dinaru, te bio i nogometni trener. Ove godine imao bi 90 godina. Nije poznato da li je još živ.




MILAN PAVIĆ (Daruvar, 31. 1. 1914. – Zagreb, 13. X. 1986.)

Bio je umjetnički fotograf. Snimao je dnevne događaje, portrete, krajolike, gospodarske objekte i kulturno povijesne spomenike. Bio je i novinar. Od 1950. otkriva apstraktne detalje u krajoliku. Njega Daruvarčani nisu zaboravili, o njemu znaju dosta pa je ovo samo podsjetnik da je umro prije 30 godina.

VILIM FRANČIĆ (Daruvar, 1. 5. 1896.- Krakow, 1978.)

Rodio se 1. svibnja 1896. godine, prije 120 godina, u Daruvaru kojeg je napustio kada je imao 10 godina. Školovanjem slavenskih jezika dosegao je najviša stručna zvanja. Dr. Vilim Frančić predavao je kao profesor na Jagelonskom sveučilištu u Krakowu, bio je naučni suradnik Poljske akademije znanosti, član poljske filologijske komisije i slavističke komisije. U Krakowu je djelovao kao naučni djelatnik i sveučilišni profesor od 1923. godine. Objavio je više od 200 radova, Rječnik hrvatsko-poljskog u dva dijela na 2200 stranica, Opisnu gramatiku hrvatskog jezika koja se koristila kao obavezna literatura. O njegovom djelu Tvorba zbirnih imenica u hrvatskom jeziku Dalibor Brozović je napisao da je to prva knjiga takvog sadržaja na hrvatskom jeziku. Prevodio je Matoša, Nazora, Krkleca, Cesarca, Andrića. Prevodio je sa češkog, bugarskog, ruskog i njemačkog jezika. Nijemci su Frančića 1939. godine zatvorili s grupom poljskih sveučilištaraca u Oranienburgu-Sachsenhausenu. Nakon godinu dana bio je s grupom starijih profesora oslobođen u čemu mu je pomagao i Ivo Andrić, tadašnji jugoslavenski veleposlanik u Berlinu. Poljska vlada je nagradila Frančića redom Polonia Restituta. Rodni Daruvar posjetio je 60-tih godina prošlog stoljeća. Umro je u Krakowu 1978.




VIKTOR POLČIĆ (3. 11. 1916. – 29. 9. 1979.)

Viktor Polčić se rodio prije 100 godina u Gornjem Lugu kod Končanice, ali je djetinjstvo i mladost proveo u Donjem Daruvaru. Nakon završene pučke škole i niže gimnazije radio je u Daruvaru kao bankovni činovnik. U slobodno vrijeme igrao je nogomet za Slaviju iz Donjeg Daruvaru i vodio je sekciju stolnog tenisa. Nakon rata također je, osim društvenog političkog rada, puno vremena provodio u kulturno-sportskom radu. Dugo vremena bio je u nogometnim upravama u Daruvaru i zastupao ovaj sport u republičkim forumima. Bio je i nogometni sudac i pisao novinske priloge o daruvarskom sportu. U daruvarskoj Besedi imao je 88 nastupa u kazališnim igrama. U svom radnom vijeku izmijenio je više radnih organizacija: ravnatelj Autobusnog saobraćajnog poduzeća, Turističkog društva, Komunalnog poduzeća, aktivan u Crvenom križu… Bio je dobar organizator, čovjek koji nije volio sastanke, za njega je to bilo gubljenje vremena. Bio je zagovornik rada, bez suvišnog pričanja.











Post je objavljen 22.08.2016. u 20:34 sati.