(smokva by Mayday)
Hrani me burom
i dobit ćeš bičeve crne
moje duge kose, opletene oko ruku tvojih
gordijski čvor što jednako čupa i boli
i tebe i mene
katanom, skalpelom, laserom oslobodit ćemo se
sigurno
jednom
i danak u krvi platiti spremno
jer vampirski pir je
ali hrani, ako baš hoćeš
hrani
tko ti brani;
hrani me jugom
i prst pred nosom vidjeti nećeš
od mojih kapi
kao ni ja
i slijepac će voditi slijepca
i krivac će kriviti krivca
jer južina je olakotna okolnost
pa ako te uguše suze moje
prije neg uguše pobjednički poklič
svejedno čiji
utopit ću se u njima, Lorelei tvoja
otopljenih kostiju, sa dna jezera
očiju virovitih;
bonacom me hrani
i istog ću časa umrijeti
utiha duha ubija netitranjem
tekućim dušikom za vene i arterije
rigorom materije
i konačnim krahom
što jednim se dahom pokrenuti može;
al' ti me hrani
slobodno hrani
ako si krvav ispod kože;
ja sam svoju kosu odrezala
kratko, tik uz tjeme
misleći tako
imat ćeš više mjesta
uz mene...
Oznake: ruža vjetrova
latica otkinutih
vjetrom
Post je objavljen 27.09.2016. u 07:02 sati.