Ta 1695.a godina je po svemu bila drugačija od drugih, nekako čudna. Zima je bila topla i bez snijega što u svome vijeku nije pamtio ni najstariji Sarajlija Jusuf-beg, a onda je nastupilo proljeće koje je ličilo na ljeto pa se opet nije znalo koje je godišnje doba ni kad je počelo ni kad svršilo.
Sve se poremetilo.
Kuća Kasim- bega, zakletog neženje, koji je zašao evo već u pedesete, bila je velika, za njega samoga i prevelika, vapila je za krečenjem, popravkama i ženskim prisustvom. Noću je tiho škripala kao neka umorna i reumatična starica.
Elem, toga dana beg je sjedio u bašči pred kućom na drvenoj klupi u debeloj hladovini velike trešnje i gledao kako lete mace. Pomalo je kašljucao od gušenja dok su one lepršale na sve strane, oko njegove glave, kao da su se nošene vjetrom, poigravale sa njim, a on je okretao glavu za njima na sve strane dok ga vrat nije zabolio. Koju god bi zapikao i pratio, ona je nestajala u mnoštvu drugih. I taman kada se umorio, vjetar mu namjesti jednu macu u krilo. Gleda on nju dok mu se brk smješi a oči cakle, a ona se umilno meškolji među njegovim butinama, u krilu. Između njih je tako malo prostora, a opet je to tako velika provalija u koju je stala sva njegova čežnja i njegova ljubav. Toliko blizu dotaknuti kožom, a opet beskrajno daleko. I na treptaj oka nedosegnuti.
Zapjeva kos i začu se kreja kao da mu se smije i ruga. U daljini se čulo još i djetlićevo dugo i kratko lupkanje kao da nekome šalje poruke. Duboko treperenje zvuka teče kroz sjene drveća. Proboden iznenadnom pjesmom ptica, Kasim pomisli da nije sam i pogleda u veliku kapiju koja je bila zatvorena i čvrsto pritrgnuta.
Esselam alejkum – začu sa druge strane ženski glas, okrenu se i ugleda mladu Ajšu kako mu se približava dok joj vjetar zamotava dimije oko nogu i ocrtava butine.Skinula ječermu, raskopčala bluzu od kadife, pa se sva talasa dok hoda.
Kasim brzo uze dibu, prebaci preko krila da sa njome sakrje onu macu... al` od mlade Ajše jurnu mu krv u lice i sav porumeni.
Ona je pripadala porodici srednje klase i od malih nogu jedina ambicija joj je da se popne više na društvenoj ljestvici, bogatom udajom. Njen kapital bio je u ljepoti crta lica, majstorsvu zavodnih manira i ponekoj rečenici sklepanoj na turskom i arapskom.
Tako mi dina i tako mi ćabe lijepa je, lijepa ko sam Melek da me posjetio, raznježi se Kasim, al` kad mu se ona približi poče ga žuljati neki končić za vratom, te on uze nož da ga odsiječe. Ona zastade shvativši da nešto nije u redu, a on joj onda pruži nož i reče da priđe da odsiječe onaj končić.
Dok se približavala on je zurio u nju kao da je neka gotova stvar a ona nijema i svejedno čudna. Kao da je samo došla i neku čudesnu poruku donijela.
Ajša obori pogled pred njim, ali onda ugleda onu našušurenu krpu u Kasimovom krilu; iskolači oči i stavi ruku na usta da ne vrisne...
Sunce je zalazilo i zrak je postajao svježiji. Šejtan te donijeo, pomisli, kud si samo došla.
- Što si došla, kazuj.
- Niko me nije vidio.
- Ne pitam te to.
Čaršijski javni diskurs u kombinaciji sa percepcijom zaostalosti, u sredini bez kritičkog razmišljanja, sistemski drži društvo pod prismotrom. U takvoj sredini jedna mlada djevojka može izgubiti čast i prije nego li izgubi nevinost.
Ajša i ne uze nož, okrete se i pobježe sva u suzama.
Post je objavljen 21.08.2016. u 15:28 sati.