Glad je popustila pred adrenalinskom rijekom koja mi je tekla žilama, a ona je presušila od iscrpljenosti koja još uvijek dominira. Osjećam bol koja me poteže po nozi. Nekoliko drvenih špranja probile su kombinezon.
Pero je natučen na nekoliko mjesta, izudaranog i blago natečenog lica, ali iveri ga nisu ni okrznuli. Umorno obriše čelo, tužno promotri razbijene ostatke g. Daniel'sa koji je nastradao među prvim žrtvama pa iz jedne od cijelih boca svojski potegne g.Walkera. Nekoliko kapljica s njegovih usana kane na nekad ružičasti, a sada degutantno umrljani kombinezon nedefinirane boje, potpuno presvučen slojevima prašine i tople krvi.
Spusti bocu i odahne s užitkom.
"Nemamo pojma kakva je hrana, nisu je donijeli", odgovori na Normanovo prvo pitanje.
"Naći ćemo nešto", odvrati Norman kao da ne vidi masakr oko sebe i ne ćuti zapah svih tih iznutrica, probušenih crijeva, raskomadanih tijela i potoka krvi pomiješanih sa smradom paljbe i znoja. Čizmom odmakne dio oveće noge, sagne se i dohvati plastičnu karticu, zatim nožem umrtvi jednoga koji se micao pa s njegova vrata istrgne još jednu.
"Ljudožderi su bili doktori?" Pruži mi obje iskaznice.
"Više nisu", kratko će Pero.
"Ako su ovi nekoga izliječili..." započne Norman, ali ne završi već odmahne glavom, podigne stolac i sjedne.
"Nisu liječili, uljepšavali su. Piše 'Klinika za plastičnu kirurgiju'." Odbacim iskaznice na tlo.
"Zašto nisu počeli od sebe?" upita Pero i popije još Walkera.
Skinem panicrnu rukavicu. Na unutarnjoj strani, dijelu koji prekriva nadlanicu, sitno graviranim slovima piše: 'Tko me ima nije sam' i potpis Prošlog Poglavnog Majstora.
Veliki je čarobnjak vjerojatno završio u želucima ovih gadova, umjesto da prirodnom smrću odjaši iz materije na Bijelom Pegazu i transcendentira na višu razinu postojanja. Čudnim hirom sudbine rasvijetlio se dugogodišnji misterij njegova nestanka.
Pođem do kuhinje.
Sirovi srneći but, pripremljen za pečenje leži na velikom radnom stolu, do njega je pladanj prženih krumpirića, a u fritezi se prži odavno pregorjela porcija. Ugasim plamen ispod velikog lonca u kojemu se nešto krčka bez da ga otvorim. Nimalo me ne zanima što su naručila gospoda iz vojne parade.
Iskopčam fritezu i istisnem kečap na pladanj s krumpirićima. Dugim nožem odrežem nogavicu kombinezona, pažljivo izvadim špranje iz bedra i zavežem čisti ubrus oko rane.
Iza velikog hladnjaka, neprimjetno odmaknutog od kuta, podrhtava skut kuharske pregače. Netko je skriven, skutren, tih u strahu i drhtureći iščekuje naš odlazak.
Potiho se iskradem u razoreni restoran.
"Jedan je unutra", šapnem. Norman se zasmijulji i izvadi nož, ali Pero ga zaustavi pokretom ruke i sam uđe u kuhinju.
Post je objavljen 21.08.2016. u 11:08 sati.