Marketing
suzama l'epim tapete vol.835
...stigla sam pred polikliniku i upalila sva 4....
Bilo je suludo za očekivati da bi me oni čekali vani...ali šta ćeš...nada je uvijek prisutna...ali i dalje je kurva...
Ušla sam u prazne prostorije poliklinike i zatekla tetku kako čeka.
"Gdje je on?" upitala sam.
"Odveli su ga u neku drugu sobu dok tebe čeka" odgovorila je.
"Zar nismo rekli da ćeš me nazvati kad budete gotovi?" upitala sam
"Pa nemoj vikat na mene" branila se tetka "oni su mi rekli da te nazovem!"
Tad mi je sinulo..kako je tata ranije rekao Čmaru da ja plaćam, prepali su se da će ostati bez novaca.
"Gle" rekla sam tetki "moram maknuti auto, parkirala sam nepropisno i još k tome na biciklističkoj stazi. Odvest ću auto sa strane, pa ti kad on stvarno bude gotov pozovi me da ga dođem odgurati do auta.
Kad me nakon deset minuta nazvala, došla sam po tatu.
Čekala me cijela delegacija.
Znate, mi smo Vas najavili za snimak skočnog zgloba....trebate ići na rendgen...
Ooooooo kakva smijurija!!!!!
Kad sam u hitnoj na kojoj smo kasnije završili vidjela tatin skočni zglob i batrljak od stopala koji je nepovezano visio sa njega, ja sam kao laik znala da su mu kosti smrskane.
Bilo je više nego očito.
No, poznati doktor Čmar to "nije" moga vidjeti već nas je slao kolegi da si i kolega malo zaradi.
Dotična je poliklinika u relativnoj blizini.
Kažem relativnoj jer ionako sam trebala tatu u auto pa iz auta pa opet u krug.
Došli smo, parkirali, uspjela sam tatu ubaciti u kolica. Da, ubaciti jer je u tom trenu bio totalno mlohav i opušten.
Kad sam ga teškom mukom odgurala u hodnik poliklinike imala sam što za vidjeti...
Rendgen je na KATU BEZ LIFTA!!!!
Nakon vrištanja između mene i tehničara jer je on pizdio što mu nisu javili da je gospodin nepokretan, pokušao me nagovoriti da on i ja odnesemo tatu zajedno sa kolicima na prvi kat.
Nisam se dala.
U tom trenu NISAM osjećala zglob na desnoj ruci što je bila posljedica svako malo izvlačenja i uvlačenja kolica u auto koja su težila 11 kila i identičnog rada s tatom koji je nekih 75.
Shvatili smo da smo u govnima i odustali od ideje.
Izašli smo van.
Tatu je opet trebalo staviti u auto.
Ja sam bila na više nego očiglednom izmaku snaga pa su mi neki ljudi na cesti pomogli staviti ga u auto.
Promotrila sam tatu a on je bio u polusvjesnom stanju.
ŠEĆER!!!! sinulo mi je!
"Dobro a kad je on zadnji puta jeo?" viknula sam ka tetki
"Oko podneva" odvratila je
"O MAJKO MILA!!" uzviknula sami otrčala u trgovinu.
Uzela sam živi šećer da ga digne. Bijelo grožđe i jedan barni...mokri biskvit za djecu.
To inače ni pod razno ne smije jesti ali tata je očito pao u hipoglikemiju.
Dobio je 6 zrena grožđa i barni i pomalo mu se počela vraćati iskra u oči.
Boja kože je i dalje bila postojano zelena.
Nazvala sam još dvije poliklinike koje sam našla na netu i niti jedna od njih nije mi mogla obaviti taj rendgen.
Krenuli smo nazad Čmaru. Bila sam bijesna.
"E sad će me čuti!!!!" rekla sam.
Stigli smo, parkirala sam, otvorila prozore i ostavila tatu u autu.
"Dok se vratim ima da si pojeo taj barni do kraja!" naredila sam mu "A ti ideš samnom da ne ubijem tamo tog doktora!" rekla sam gledajući u tetkinom smjeru.
Doktor nas je dočekao s pitanjem "A gdje je gospodin tata?"
Došlo mi je da ga napucam šakom.
Umjesto toga sam odgovorila "Tata je u autu."
"A zašto je u autu? Pa moramo završiti pregled
"A kako, molim Vas mislite da ga dopremim do tu? Čarobnim štapićem? Ili da možda doleti?" bila sam bezobrazna i nastavila"Jeste li Vi njega ili niste danas vidjeli uopće?"nastavila sam "Niste vidjeli u kojem je stanju? U kom ste to slučaju mislili da se on može popeti na prvi kat?" završila sam ali samo za kratko
"Pa nisam ja znao da njihovo osoblje ne nosi na kat" branio se
"Imaju JEDNOG tehničara. Ništa više"mirno sam odgovorila.
"Da, ali meni taj snimak treba da ja vidim jesu li njemu kosti u redu, pogledajte, to je sve izlječivo..." krenuo je s pričom i onda sam ga prekinula.
"Vi ga očito niste dobro promotrili. Niti njega niti nogu"nisam se dala uopće prekinuti "I da VAm još nešto kažem. 5.000,00 kn za to da Vas dovezem do Bjelovara i Vi pogledate ranu u pola sata i to ako? Gledajte godspodine, ja još uvijek isam dobila ostatak plaće za peti mjesec, ušteđevina mi se cijedi brzinom munje..."
Prekinuo me ošto riječima "A šta Vi islite, gdje živite, u socijalizmu? u bajci? Pa to KOŠTA!"
"Ne, dragi gospodine" rekla sam mirno kao špricer "Vi živite u bajci kad mislite da oko Vas žive ljudi koji se kupaju u novcu "
Posramio se nije, u to ni ne sumnjam ali smo se prebacili na drugu temu..kako pomoći tati...
Budući da nije bilo druge varijante, doktor Čmar je nazvao u bolnicu Merkur tražeći ih da mu izađu u susret i na hitnoj obave rendgen.
Za to sam mu jako zahvalna!
Je da nismo došli u bolnicu na vrijeme...i da ja nisam explodirala tamo po hitnoj, pitanje je bi li mi tata bio živ.
Iako...to što je živ ne znači apsolutno ništa, koliko god da to grozno zvučalo.
...jer vuk dlaku mijenja a ćud nikada...pa čak ni onda kada ga ista košta života....
Post je objavljen 21.08.2016. u 10:37 sati.