Na današnji, ili jučerašnji, ili prekjučerašnji dan strijeljan je za Francove diktature španjolski pjesnik Federico García Lorca (1898. – 1936.), kojemu se za grob ni danas, nakon 80 godina od smrti, ne zna.
*
„Lorca je ubijen za vrijeme građanskog rata u Španjolskoj, kada su ga uhvatili fašistički vojnici, 1936. godine. Vlada koja je uslijedila u Španjolskoj, pokušala je uništiti spomen na Lorcu, pa su uništavali njegova djela i zabranili spomen njegova imena. Ipak, Lorca je bio jedna od prvih i najslavnijih žrtava Španjolskog građanskog rata, pa je time postao i simbol te političke represije, ali i cjelokupne fašističke tiranije u Španjolskoj.“ (Izvor: LEKTIRE.HR)
*
U posthumno izdanoj zbirci pjesama „Pjesnik u New Yorku“ u Meksiku 1940., slutio je:
„Tada sam shvatio da sam ubijen. Tražili su me u kafeima, po grobljima, u crkvama… Ali me nisu našli. Nikad me nisu našli? Ne. Nikad me nisu našli.“
U traženju danas, zamislimo jedan izveženi jastuk...
i čitajmo „Benastu pjesmu", i poslušajmo Cohena:
Mama,
hoću biti od srebra.
Sine,
bit će ti hladno.
Mama,
hoću biti od vode.
Sine,
bit će ti jako hladno.
Mama,
na jastuku me svom izvezi.
To da!
Ovog časa, sine!
Post je objavljen 20.08.2016. u 13:37 sati.