Dan odmora ?
Može !
Švrljanje po Makarskoj u ugodnoj pratnji ?
Može !
Malo šopingiranja ?
Može !
Odšećemo do rive
i naručimo si kavu s pogledom na more.
I zbilja, natpis na vrećici šećera kao naručen ...
Pitam Melu jel izvršava jedini zadatak koji sam joj dala, a to je pisati imena mjesta kroz koja prolazimo i zanimljivosti koje su nam se dogodile putem.
Kaže da nema vremena za to i da je u blokiću jedino početna kilometraža (40850 km ) koju sam ja zapisala kad smo krenule.
Natjeram je da izvadi blok i piše.
Napisala je: "Zvonki nije upalio auto" i rekla:
- Ne da mi se više.
- A jel ti se da šopingirati ?
- E, to mi se da.
- Onda sačekajmo malo ti malo ja, pa će nas ona malo provodati mjestom.
Gledam, prilazi nam nasmješena djevojčica, mislim, žena u najboljim godinama, ali izgleda kao djevojčica.
Smijem se i ja njoj i odmah znam tko je !
Izgubimo se u čavrljanju još sat-dva, a onda krenemo u obilazak ...
pa kroz kale gledamo na Biokovo.
Ja sam pokušala šarmirati jedinog galeba na kojeg sam naišla,
al se ova mala nije dala odlipiti od njega ! Em ti takvu sriću !
( Što dublje u Dalmaciju, to i mene puca ikavica ! )
Onda nas je Mela bez riječi odvukla u trgovinu s haljinama ...
I sve ostalo je povijest.
Ma šalim se ! Rekla je da vam moram pokazati što si je kupila za iduće maškare.
Mala voli uniforme, ha ?
Franjo, Franjo, imaš li epolete, nah*ba si !
Kupila si je majicu na kojoj piše "fjaka" , pa ako je netko nešto i pita, samo mu okrene dupe.
Evo i objašnjenja:
A onda Mela zaželi da se odemo okupati.
Pa dobro, ideja se i meni svidjela ...
dok nismo došle do plaže !
A gle, nema te sile koja bi me natjerala da se ovdje guram za pol kvadrata prašine na koji bih stavila ručnik !
NE - MA !
Ali moja je prija našla kvadratni decimetar praznog prostora na koji nije ni dupe mogla položiti !
I dok se ona točala, malo ti malo ja i ja uživale smo u hladu, ćakulale, promatrale mladost i uživale.