Marketing
dan sedmi ( 7. )
Cijelo jutro odmaramo. Teta Luce nas tetoši ko malu dicu.
Stiglo i podne, a meni crv ne da mira. Išla bi nekud. Pa nisam došla ovako daleko da sjedim u kući i odmaram !
Pitam tetu Lucu ima li još štogod zanimljivo za vidjeti u blizini, a ona spomene Etno selo, slapove Kravice i slapove Koćuša.
Za sve to, opet teba u Hercegovinu, preko Biokova, naravno.
Mela odbija poslušnost, a ja kažem da idem s njom ili bez nje.
E, tu sam je dobila, pa se poslušno spremila i mi krenemo. Sad već poznajemo put, pa teta Luce uživa u bezbrižnoj vožnji.
Ovoga puta je na carini bila mirna i dobra. Pretpostavljam da nije ponovno htjela terapiju "pogled s Biokova".
Etno selo je nešto bliže od Međugorja.
Lijepo uređen kompleks.
Kamene kućice u kojima se predstavljaju stari obrti,
Šetamo naokolo, kad teta Luce prepozna Melinog daljnjeg rođaka koji živi u Australiji.
Kako je svijet mali !
Nađemo i kućicu sa bezbroj končanih haljina u koju se ja uvalim i ne izlazim, dok sve nisam probala, a Mela, sa sjajem u očima, razgledava torbe.
Jedva sam je svrnila. (Možete primijetit da sam i ja pokupila koju dalmatinsku rič, na što sam jako ponosna.)
Isti takvi bungalovi u kojima možete prespavati.
Veliki, rustikalni restoran gdje smo se okrijepile uz poslugu konobara obučenih u hercegovačku nošnju.
Baš, baš lijepo.
Nedaleko Etno sela nalaze se slapovi Kravice koji su i Melu i mene ostavili bez teksta.
Uslikah i pastrvu ...
Usput, posjetile smo i slapove Koćuša, gdje caruju patkice.
Već pomalo umorne, ali pune dojmova, osnažene šumom i svježinom vode, vratimo se u Makarsku i odlučimo da je osmi dan, dan odmora.
O pričama tete Luce - legende, ne smijem vam reći ni slova, Mela mi je strogo zabranila: " Priče su moje. Da se ne bi usudila da ih prepričaš !!! " - rekla mi je.
Eto šutim ko zalivena, al smijem reći da me vilica boljela od smijeha.
Post je objavljen 18.08.2016. u 08:00 sati.