Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/marinjurjevic

Marketing

TKO JE PEDRO PABLO KUCZYNSKI (PPK) ?


U četvrtak, 28. srpnja ove godine, u peruanskom Kongresu prisegnuo je novi predsjednik Perua, Pedro Pablo Kuczynski – poznatiji peruanskoj javnosti jednostavno po skračenici PPK. Pred Kongres je došao vozeči se u svom prepoznatljivom automobilu s kojim dolazi na sve svoje političke skupove i koji mu je postao neka vrsta “zaštitnog znaka” – a to je njegova “slavna” tamnocrvena KIA.
U svom prvom predsjedničkom nastupu peruancima je obečao da će Peru pretvorit u zemlju koja će biti “nepristrana, solidarna, bez diskriminacije i bez korupcije”. Njegov mandate trajat će, ukoliko ne bude nekakvih “izvanrednih situacija”, pet godina – odnosno do 2021. godine kada Peru obilježava dvijestotu obljetinucu svoje nezavisnosti.
Stranka predsjednika Kuczynskog u peruanskom Kongresu je u manjini pa mu neće biti niti malo jednostavno ostvariti izrečena obečanja. Zato je u svom govoru zatražio podršku svih stranaka radi zajedničkog ostvarivanju ovih ciljeva. Ali njegov je govor bio stalno prekidan glasnim uzvicima “Fuerza Popular” (”Narodna Snaga”). Prekidali su ga “fujimoristi”, pripadnici stranke njegove poražene protukadidatkinje Keiko Fujimori, koja nije bila u dvorani jer se nalazi “na odmoru” u Sjedinjenim Američkim Državama.
Stranka predsjednika Kuczynskog inače se zove “Peruanos Por el Kambio” (PPK) – “Peruanci za promjenu”. Tako se PPK, kako većina peruanaca zove svog predsjednika, (Pedro Pablo Kuczynski) nalazi na čelu stranke koja se također zove PPK (zanimljivo je da se “promjena” na španjolskom jeziku pravilno piše “cambio” ali je za potrebe usklađivanja ova dva akronima ta riječ u nazivu stranke promijenjena u “kambio” )
Povijest porodice novog peruanskog predsjednika zaista je izuzetno zanimljiva.
Porodica predsjednika Kuczynskog je židovskog podrijetla i prije pojave nacizma živjeli su u Njemačkoj u Berlinu. U njoj je bilo znanstvenika, ekonomista, bankara i veoma važnih špijuna. Pojavom nacizma u Njemačkoj njeni su se pripadnici raštrkali diljem svijeta. Otac novoizabranog predsjednika Perua, Max Kuczynski Schlesinger (Berlin 1890. – Lima 1967.) izbjegao je iz Njemaćke prvo u Francusku pa zatim u Peru. Inače je bio aristokratskog podrijetla (aškenazi židov) slavni liječnik i znanstvenik koji se bavio izučavamkem tropskih bolesti s čime se nastavio baviti kasnije i u peruanskoj Amazoni.
Djed i baka s očeve strane bili su poljski židovi, koji su živjeli u Poznanu dok se nisu 1890. godine preselili u Berlin gdje se iste godine rađa njihov sin Max koji će postati doktor prirodnih znanosti i medicine. Predsjednikov otac Max učestvovao je u Prvom svjetskom ratu kao liječnik i kapetan njemačke vojske u Rumuniji i Turskoj. Poslije rata radi na sveučilištu Humboldt u Berlinu. Odatle ga šalju u Sovjetsku Rusiju datamo osnuje fakultete medicine i to u Minsku i Omsku u Sibiru. Poslije je 1929. godine bio poslan u Brazil gdje s lokalnim liječnicima radi na razvoju cjepiva rotiv žute groznice. To se cjepivo se i dan danas upotrebljava.
Njegova briljantna sveučilišna karijera prekida se u rujnu 1933, godine dolaskom nacista na vlast u Njemačkoj i u vrijeme donošenja prvih rasnih zakona. Uskoro je izbačen s Instituta za patologiju u Berlinu, gdje je tada radio. Iako je u njegovim službenim dokumentima na Sveučilištu pisalo da je on protestant (evangelist”) preko toga je netko rukom velikim slovima ispisao ono tada kobno JUDEN. Nikada se nije saznalo je li on zaista bio prešao na protestantizam ili je to samo bio njegov pokušaj da pobjegne od mračne sudbine koja je čekala židove u Njemačkoj.
Kuczynski su potjecali iz krugova liberalne srednjeeuropske buržoazije. Bili su univerzalisti, racionalisti i kozmopoliti. Obrazovanje i bogatstvo, naravno, bili su katalizatori njihovog društvenog napredovanja. U to vrijeme austrijskim i njemačkim židovima “belle époque” pripadaju ljudi poput Sigmunda Freuda, Stefana Zweiga, Hansa Kelsena, Theodora Herzla, Gustava Mahlera….U Njemačkoj su tzv “Kaiser-Juden” bili optuživani, i to od vlastite židovske zajednice, da su “veči Nijemci od Nijemaca”. Ali kada nacisti dolaze na vlast, sudbina koja ih je čekala biti će im zajednička pa svi oni postaju žrtve nacističkog terora i to ne “radi njihove vjere” nego “radi njihove rase”.
Jedan od najbogatijih ljudi Berlina I uvjereni komunist, koji je financirao izgradnju šetališta, parkova, perivoja oko jezera i šume Grunewald – bio je rođeni brat djeda sadašnjeg predsjednika Perua – Robert Rene Kuczynski (1876-1974) za kojeg je bilom poznato kako pripada bogatoj židovskoj familiji koja se javno ponosi svojom dugom ljevičarskom tradicijom.
Oo je 1933. godine pred nacistima izbjegao u Englesku. Bio je poznati ekonmist, demograf i banker pa dobija posao na prestižnoj London School of Economies. Njegova djeca, Ruth, Brigitte bili su također uvjereni komunisti kao i njihov otac Robert koji je tako 1928. godine predvodio njemačku službenu delegaciju koja je otišla u Moskvu na proslavu desete godišnjice Oktobarske revolucije i dolaska bolševika na vlast .
Njegova kćerka Ruth (koja je u povijest ušla pod svojim “ratnim imenom” Ruth Werner i Sonia) bila je dvadeset godina sovjetska špijunka u Kini, Poljskoj, Švicarskoj i u Engleskoj. Iz engleske je ta fascinantna tetka sadašnjeg peruanskog predsjednika slala Staljinovoj tajnoj službi krucijalne informacije o Projektu Manhattan ( o čemu upravo ovih dana bruje svi svjetski mediji) – koji je bio ključan za razvoj prve atomske bombe. Za sovjetsku obavještajnu službu vrbovao ju je 1935. godine u Šangaju njen tadašnji ljubavnik, Robert Sorge, šef NKVD-a za Japan i Kinu. Umrla je 2000. godine u Berlinu u 93. godini života.
Njen brat, stric novoizabranog peruanskog predsjednika , poznavao je osobne Spartakovske lidere Karla Kautskog, Karla Liebknechta i Rosu Luxemburg. Vodio je diskusije s Albertom Einsteinom i raspravljao je s Bertoltom Brechtom oko značenja I uloge političkih novella. Spijunirao je, kao I njegova sestra, za sovjete, živio je kasnije u Demokratskoj Republici Njemačkoj a poznati ga povjesničar Eric Hobsbawm nazvao “najbogatijim čovjekom Istočnog Berlina”. U Istočnoj Njemačkoj je bio direktor Instituta za ekonomsku povijest a ujedno je bio jedan od najutjecajnijih ljudi i savjetnika najmoćnijih ljudi DDR-a, predsjednika Waltera Ulbrichta i Ericha Honeckera. Nakon sjedinjenja dviju Njemački on je 1992. Godine napisao kako je DDR bila “mješavina socijalizma, kapitalizma i feudalnog apsolutizma”. Kada je umro usvojoj 92. godini svog života poznati Der Spiegel mu je posvetio čak tri svoje stranice.
Kada napušta Berlin, a prije odlaska za Peru, otac PPK, Max Kuczyinski najprije odlazi za Pariz gdje se zapošljava kao istraživač na Institutu Pasteur. U Parizu upoznaje svoju buduću suprugu Madaleine Godard Mond inače profesoricu književnosti u Genevi. Ona je potjecala iz poznate hugenotske švicarske familije koja je utemeljila Banque Paribas. Vjenčat će se u Pruu u Limi gdje odlaze 1936. godine. Max je već bio poznat znanstvenik i liječnik i u Peruu uspostavlja usku suradnju s Enriqueom Paz Soldanom – članom poznatei vrlo utjecajne peruanske intelektualne porodivce . Enrique ga “vrbuje” da radi u Instituto de Medicina Social de la Universidad de San Marcos a poslije i za rad u Ministarstvu Zdravlja.
U to vrijeme Peruuom vlada ultradesničar i veliki obožavatelj španjolskog Caudilla Francisca Franca, Oscar R Benavides koji uvodi stroge restriktivne mjere protiv španjolskih republikanaca, svih ljevičara i židova. Nitko od njih nije mogao dobiti “papire” za boravak u Peruu. Tu je za Maxa pomoć porodice Paz Soldano bila presudna. Oni mu pomažu da bude postavljen za odgovornu osobu za zdravlje u peruanskoj Amazoni. Tada Max mijenja svoje ime u “manje židovsko ime” Maxime , uzima kao svoje drugo prezime prezime svoje žene - jer je njegovo prezime bilo previse “sumnjivo” a “da zametne trag” odlazi na rad u prihvatilište-bolnicu za gubavce (leprozne) u San Pablo koji se nalazio 350 km sjeverno od Iquitosa, glavnog grada Amazone. Sa sobom je u tu “divljinu” odveo cijelu svoju porodicu. I danas je veoma teško doći do San Pabla a tridesetih godina prošlog stoljeća to je bilo prava avantura. U tom kraju, uz rijeku i amazonsku vegetaciju djetinjstvo provodi novoizabrani peruanski predsjednik. Njegov otac Maxim tu bolnicu, koja je do tada leprozne bolesnike držala u totalnoj izolaciji, pretvara u poljoprivrednu koloniju. Tu nastavlja i svoja etnološka i patološka istraživanja.
Zanimljivo je da 1952. godine tamo stiže mladi argentisnki liječnik, avanturist i buduči legendarni ravolucionar, Che Guevara na svom putovanju motorom od Buenos Airesa do Caracasa (ta epizoda prikazana je i u poznatom filmu Waltera Sallesa iz 2014, godine “Diarios de motocicleta” - “Dnevnik motocikliste” ).
Maxime objavljuje 1939. godine zajedno s Enriqueom Paz Soldanom knjigu “La selva peruana y su colmizacion” (“Peruanska džungla i njena kolonizacija”) a 1947. “El pensamiento arcaico mitico del campesino peruano” (“Mitsko arhaična misao peruanskog seljaka”) u kojima kolonizatore, uništenje šuma i odnos prema peruanskim domorocima oštro kritizira. Bio je ljevičar i postaje veoma blizak prijatelj osnivača Partido Aprista, Victora Raula Haya de la Torre koji je bio poznati reformidtički političar. General Manuel Odria 1948. godine izvodi državni udar i Maxime je bio optužen za “subverzivnu djelatnost” pa godinu dana provodi u zatvoru u Limi. Umro je u 77 godini života u Limi. Imao je očno onoliko godina koliko mu danas ima sin koji je postao predsjednik Perua.
Novoizabrani predsjednik Perua Pedro Pablo Kuczynski (PPK) studirao je u Engleskoj gdje na Oxfordu diplomira “politiku, filozofiju I ekonomiju”. Nakon toga još završava studij javne administracije na Princetonu u Sjedinjenim Američkim Državama. Zapošljava se u Svjetskoj Banci i Međunarodnom Monetarnom Fondu. Bavi se investicijskim fondovima i bio je član uprava nekoliko velikih kompanija u Čileu. Japanu i na Tajvanu. U Americi je proveo pola života. U prijašnjim peruanskim vladama bio je minister ekonomije i prvi minister (premijer) u vladi predsjednika Perua Alejandra Toleda (2001-2006). Morao je pobječi iz Perua i živjeti u egzilu nakon vojnog puča generala Velasca 1968. godine i za vrijeme režima Alberta Fujimorija, oca njegove protukandidatkinje Keiko Fujimori na upravo završenim predsjedničkim izborima u Peruu. Još jedna bizarna zanimljivost : Supruga Nancy prva je rođakinja poznate filmske zvijezde Jessice Lange.
U svakom slučaju radi se o veoma zanimljivoj osobi sa još zanimljivijim porodičnim “backgroundom” ili, što bi se reklo, neobićno intrigantnom ulogom njegove šire porodice u suvremenoj političkoj povijesti kako Europe tako i Latinske Amerike a to znači i Svijeta – koja, bez ikakve sumnje, pomalo miriše neodoljivom mistikom onog itekako prepoznatljivog Marquesovog “magičnog realizma”. Zar ne ?


Post je objavljen 17.08.2016. u 16:43 sati.