vratila sam se doma, nakon nekih 6 godina, možda privremeno, možda stalno, tko će to znat.
Imam plan, za sada je povratak privremen, ali planovi se mijenjaju isto kao i dani koje imamo pred sobom.
Došlo je do toga da ne znaš više kako će dan izgledati, a kamoli mjesec ili godina, al svejedno san i cilj ostaju ma kad se ostvarili, oni su ta vodilja i odustanka nema ma što god da se desilo.
i tako ja već danima hodam i obilazim svoja stara mjesta, puna uspomena i života iza sebe da bih danas spoznala da se u biti ništa drastično nije promijenilo. Infrastruktura je napredovala, što je i bilo za očekivat, neki novi klinci su tu, al ta patina, taj stari štih kvarta je ostao i vratio me u ustrajnost u svojim namjerama jer u konačnici, sve sam ciljeve i snove tu i gradila, gradila iz temelja.
Od malih nogu do zrelosti.
Mnogo se toga srusilo, otpalo, otišlo, al glavnina svega je ostala, a to smo moj shartani kvart i ja koji disemo još uvijek isto i razumijemo se isto kao i nekad davno.
Hvala ti kvarte na toj spoznaji i daljnjoj snazi, neprocjenjivo je to od tebe
Jer ipak život je igra za sve,
A ljubav je nagrada
I treba vjerovat snovima
Jer istina nije uvijek ta
Kojoj se mora vjerovat
Ma koliko to željeli!
A
Post je objavljen 15.08.2016. u 23:22 sati.