Marketing
SAGA O MOBITELU - dio drugi
Ukraden mi je mobitel…u tri minute…i ništa nisam mogla učiniti…lopov je nestao bez traga… Lopov koji je glumio da je gluhonijem… Odmah mi je palo na pamet da moram blokirati karticu, onemogućiti pozive, imala sam zbog posla uključenu onu XL tarifu kod Vipneta… Inače, taj broj imam već od kada se Vipnet pojavio u Hrvatskoj, već šesnaest godina…Tvrtka u kojoj sam tada radila svima nam je nabavila mobitele, onu „Nokiinu ciglu“, najbolji mobitel ikada i taj broj još uvijek imam… Bila sam i srebreni korisnik, pa je novo rukovodstvo Vipneta prije godinu, možda i više ,ukinulo te privilegije, uvijek se nešto radi i ukida na štetu korisnika, a kad radimo pretplatu sve obećavaju i nude… Svi od reda, ne samo Vipnet…
Ušla sam u poslovnicu Vipneta, onu najbližu, u Gajevoj na samom Trgu… Ljuta i ogorčena, u prvi mah, inače tip sam koji je navikao da u stresnoj situaciji, brzo se skulira…ali ovo je potrajalo malo duže… Uzela sam taj nesretni broj za čekanje u redu…i pokušala kontaktirati i animirati čovjeka na prvom šalteru : „Oprostite, ukraden mi je mobitel prije deset minuta, možete mi blokirati karticu i onemogućiti pozive?“… Samo me blijedo pogledao i rekao da uzmem broj i stanem u red… Uopće nije bila gužva, ali čovjek očito nije imao volju pomoći…. Krenula sam do ženskice koja je bila na drugom šalteru… Bila je malo ljubaznija, ali slijedeći kolegin primjer, rekla je da samo uzmem broj pa ću brzo doći na red….Bože, mislim se, što se ja čudim uopće, pa poznata je stvar da kad ti nešto loše krene, svi se potrude da ti još lošije bude… Nastojim se pribrati, skulirati… Ali što ako me sad zovu sa gradilišta, trebam nekome, a ja se ne javljam…Zbog posla sam uvijek, ali uvijek dostupna… Nervoza me opet lovi: „Gospodine molim Vas možete li mi blokirati karticu, mobitel mi je ukraden, a vrijeme prolazi, molim Vas“, sad sam već malo i glasnija bila, tako da su me svi u poslovnici mogli čuti … Pogledao me je nervozno i upitao koji imam broj… Kažem mu taj i taj… On kopa po kompu i kaže , to je broj od firme…“Da“ , kažem, „obiteljska firma, vlasnik je moja kćerka, ja sam ovlaštena za sve“… „Ne, vi ništa ne možete, ona je vlasnik i ona treba doći“, drsko je odbrusio i nastavi posao sa drugim klijentom… Malo ga gledam, gotovo sam sigurna da mi je on prodao upravo taj mobitel koji mi je ukraden, samsung galaxy s6 zlatnii tada je bio jako ljubazan…
„Kćerka mi je prekjučer iščešila nogu, povrijedila tetivu i ligament joj je puknuo na dva mjesta…Na štakama je , ne može doći“… „Da, da“, kaže on, „na štakama, je li ?“…“Moja gospođo, koliko se ja naslušam takvih priča, vi ste mi treća takva u zadnja dva dana“…. E sad je bilo previše, riknuo je onaj lav iz mene, oslobodio je svoj metro goldwyn mayer urlik „ Ma kako Vas nije sram, korisnik sam Vipneta već šesnaest godina, trebali bi makar pristojniji biti, smatrate me lažovom, kakav je to odnos prema klijentima, Vi ste nepristojni, bezobrazni“….i tako ja galamim i galamim, a on kaže da će ako ne prestanem pozvati šefa…Ja kažem da se super sjetio i da ga obavezno pozove… Nakon toga je rekao da ne može jer je šef na odmoru i on je sad šef…Dakle, katastrofa!!!...Još je rekao da sam malo pristojnija da bi mi već blokirao karticu, ali sad neće …Užas…To je bio vrh, kap u punoj čaši… Odjednom sam se umirila, s budalom se nije vrijedilo raspravljati… Pozvala sam kćerku…
Upravo je bila na previjanju noge kod liječnice opće prakse…Zamolila sam ju da uzme taxi i dođe u Vipnet, jer drugog izbora nije bilo…. Došla je za sat vremena…Toliko sam čekala u poslovnici… Molila sam da bar sve pripreme dok kćer dođe, pa da se ona ne zadržava…Ni to nisu htjeli… Kad se na vratima pojavila kćerka sa štakama, osjetio se muk uposlenih… Priskočila joj je ženskica sa radnog mjesta do mjesta ovog neljubaznog čovjeka, kojem ovo nikad neću zaboraviti i kojem sam poželjela da mu se isto dogodi u životu ( i ako osveta nije moj stil)… Uzela joj je osobnu i sve riješila za pet minuta… Odabrali smo neki novi slabiji android… Kćerka mi je poslije rekla da joj je onaj s prvog radnog mjesta, onaj neljubazni, otvorio vrata, jer je ona odmah otišla na taxi koji ju je čekao, a ja sam ostala dovršiti sve i nastaviti posao…Otvorio joj je vrata pognute glave…Vidjelo se da mu je bilo neugodno, rekla mi je… Ali ništa od tog, prekasno!!! U muci se poznaju junaci, a on to nije bio… Ni približno… Nije bio ni čovjek….Ali ne želim mu ništa loše…Ne mogu ja to nikome željeti…Ima netko tko se brine za sve… A ja svakome želim svako dobro i svima po zasluzi, pa i sebi…
Nastavlja se….
Post je objavljen 15.08.2016. u 15:30 sati.