Promatram zvjezdano nebo,
sanjarim,
pričinja mi se, vidim
viziju Getsemanskog vrta.
Slušam zvon večernjice,
prošlost udaraca klatna
o bronzu crkvenog zvona.
Tonem u svijet opsjena,
u carstvo privida.
U tkivu sna
Tizianova slika,
uznesenje ka
nebeskom Jeruzalemu,
bljesak bijele svjetlosti,
ukazanja,
Lurd,
Fatima,
Međugorje
ozračje svetišta,
delirium blaženstva.
Pred hramom
miris ljiljana,
marijansko znamenje,
nježno obećanje
njenog bdijenja
nad nama
smrtnicima.