Marketing
SAGA O MOBITELU - dio prvi
Bilo je to prije gotovo dva tjedna… Bila sam ljuta, da ni pisati o tome nisam mogla… Nisam više ljuta…Prošlo me…Ima i gorih stvari u životu… I sve to je život: „ Čovjek se uči dok je živ i umre ko zadnji bedak“, …Nikad pameti dosta…
Išla sam sa jednog gradilišta, baš se radilo o radovima u bolnici gdje su smještena većinom djeca sa posebnim potrebama, već sam pisala o tome, tako mi je žao djece… Kad pate, kad nisu voljena, a tako nevina i divna bića, iskrena… Razmišljam o njima i idem prema Cvjetnom trgu…. Odjednom, hop! Istrči pred mene simpatičan, nasmiješen, mlađi muškara… U trenutku mi se učinilo da ga znam…Podsjećao me na kolegu iz struke… Unio mi se u lice i pokazao papir pričvršćen na tvrdoj podlozi… Ponašao se kao da je gluhonijem… Površno sam pogledala papir, gore u kutu bio je hrvatski grb i pisalo je nešto kao, pomoć djeci sa posebnim potrebama… Ako sam na nešto slaba onda su to djeca…Dala bih za njih i posljednji novčić…Bez razmišljanja… Tražio je da se potpišem…I gore iznad je bilo još nekoliko potpisa i sa strane iznosi donacija… Uopće nisam razmišljala…Potpisala sam se i dala novac…Mimikom je pokazivao, može li više…Rekla sam da nemam, na žalost… Odmahnuo je rukom, kao „u redu“… I ja sam krenula unutra u Cvjetni centar, u dm…. Nije prošlo ni tri minuta, skužila sam da u džepu torbe nema mobitela…
Brzo sam se okrenula i potrčala vani …Na mjestu gdje je bio čovjek sa papirom, nije bilo nikoga… Pogledom sam pretražila cijeli Trg…Ništa… Ni traga ni glasa…Bila sam tako naivno prevarena i pokradena… U mobitelu, cijela arhiva slika s gradilišta i preko 500 kontakt brojeva s posla… U trenutku sam ostala bez svih podataka i bez komunikacije sa gradilištima…
Obuzela me panika zbog tog gubitka…nije problem bio toliko u mobitelu, koji je btw kupljen na otplatu od dvije godine ( produžetak ugovora ) nego u svemu onome što je u njemu, moj rad i trud u posljednja četiri mjeseca….
Nastavit će se….
Post je objavljen 14.08.2016. u 23:11 sati.