Marketing
Kakvologija mora
Svakog dana nakon posla obavezno propješačim par kilometara kako bih barem donekle ublažio posljedice osmosatne "ekranizacije" pa tako marširajući po zvizdanu od Lokvica prema Parapetima prolelujam pored novoustoličene "gradske plaže". Da se razumijemo, ova plaža ima sve ono što suvremena lovoljubna koncepcija turizma nalaže - ležaljke, suncobrane, kabine, tobogane, grudobrane, mogućnost iznamljivanja plažnih artikala širokog spektra djelovanja, kafiće s ugodnom muzikom (sic), mogućnost parkiranja praktički do prvog reda šugamana, uglavnom - sve pet.
Ako je suditi po posjećenosti - gosti, a i mnogi domaći, s radošću su prihvatili transformaciju prostora kojeg je još donedavno krasila čudnovata kombinacija zemljurine, korova i odbačenog građevinskog materijala u mjesto na kojem možeš gradu i narodu izložiti svoj brižno njegovani torzo, a usput se ispržiti, prodinstati, sunčati, a povremeno i brčkati. E tu već nastaje problem.
More uz predivnu gradsku plažu plitko je kao tekstovi novokomponiranih pjesmica dalmatinskih klapa, mutno kao pogled Mladena Grdovića nakon dvije bevande, glibavo kao da je prekriveno fundačom od kave, jednom rječju- nikakvo. Majkemi, dođe mi da se ponaosob ispričam svakom gostu koji je pukom nesmotrenošću zabasao u ovaj dio svemira. Ali dobro, sto ljudih, sto ludih, možda svima njima odgovara, ali ja se na ovakvom mjestu mogu kupati jedino ako slučajno upadnem u more.
Nešto kasnije, kad sam došao doma, palo mi je na pamet da postoji stranica na internetu koja objavljuje mjerenja o čistoći mora na jadranskim plažama i baš me zanimalo je li možda ova "moja" plaža uvrštena u popis onih koji se svakodnevno podvrgavaju kontrolama.
Za divno čudo - jest, a da bi čudo bilo još divnije s tendencijom do plus minus beskonačnosti, kvaliteta morske vode na već opisanoj plaži, ocijenjena je najvišom mogućom ocjenom. Nasred plaže se kočoperi plavi krugić koji, hoće reći - more je ovdje vrhunske kakvoće. Ta nemojte mi kasti!
Štoviše, pregledavajući perlu sastavljenu od plavih krugića duž jadranske obale, na gotovo devedeset i sedam posto naših plaža, more je šampionske strukture, rastura ko Majkl Felps na Olimpijadi. Od 923 uzorka, čak je 895 dobilo "izvrsne" ocjene, tek 15 njih "dobre", a samo 13 žigosanih "zadovoljavajuće".
Meni je to malo sumnjivo. Ajde, nema dileme da je Jadransko more jako čisto, pogotovo na otocima, ali ovo uz obalu, hm...
Pohvalno je i to da se na stranici Kakvoća mora napominje kako se ocjene određuju na temelju kriterija definiranih Uredbom o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08) i EU direktivom o upravljanju kakvoćom vode za kupanje (br. 2006/7/EZ).
Oukej, možda kvaliteta, pardon - kakvoća morske vode zaista zadovoljava uvjete iz tih direktiva i pravilnika, ali konačno, zašto mi u ovom slučaju ne bi prešišali europske norme i malo pooštrili uvjete? Ajmo mi dignut letvicu, pa neka Jadransko more bude uzor za sva ostala.
Da ne spominjem koliko mi ovo forsiranje kakvoće naspram kvalitete ide na pimpić. Ajde, kaži ti meni dragi i mili moj čitatelju, kako ćeš "kakvoćanjem" izreć da je jedno kvalitetnije u odnosu na drugo? Mislim, ono...
Srećom po mene, još uvijek se nisam prisiljen kupati na pretrpanim gradskim plažama u najkakvoćastijem moru, sukladno pravilima i direktivama eua, već imam neka svoja tajna mjesta, plažice i škrapice isklesane samo za dvoje. Nađe se tu, dobru trebalo i poneki borić pa se onako fino ušuškate na tepihu od iglica, slušate maestral kako huči kroz krošnje, čitate neko zanimljivo štivo i simultano razmišljate o drugom zakonu termodinamike.
No, za vrućih ljetnih dana postoji još nešto bolje od morske obale. Potrebno je tek jednom namignuti plavom Jadranskom, istaknuti natpis "vraćam se odmah", i lagano zatvoriti morska vrata, pa sporednim cestama i u sporedne ure povući se tek malo u unutrašnjost i potražiti mir na obalama rijeka.
Dok mirno protiče zelena Cetina na vrelom kolovoškom suncu, ćutiš na obrazima ugodnu svježinu vode koja je čudesnom igrom svjetla i tame, izronila iz dubina Dinare i Kamešnice da bi dozibala točno na tvoj dlan. Pa onda još ubereš zreli plod smokve s obližnjeg drveta, približiš ga licu, pomirišeš, zagrizeš i osjetiš slast još jednog ljeta pa samom sebi kažeš - dobro je.
Post je objavljen 13.08.2016. u 14:08 sati.