Plenković je u debati pokazao svoje pravo (sposobno) naličje.
Toliko je superioran nad Milanovićem (što, ruku na srce, ništa ne govori o Plenkoviću (već o nama koji smo trpjeli Milanovića, a trebali bi trpjeti i (podjednakog, retorički drukčijeg) Plenkovića).
Ako je Plenković verbalno porazio Milanovića (i otvorio vrata vlasti), zašto verbalne vještine nije iskoristio prije?
Zašto verbalno nije potukao (Karađorđeviće, orjunaše, četnike, partizane) Tita, Miloševića, JNA, Račana (Šuvara i Bakarića)? Zašto nije Milanovića verbalnim vještinama prijevremeno svrgnuo s vlasti? Zašto je Plenković čekao imenovanje predsjednikom HDZ-a da bi iskazao svoje verbalne (nadnaravne) vještine (vratiti će i državni dug tim vještinama?)? Zašto nitko nije iskoristio verbalne vještine (prije Plenkovića)?
Bit će da je ipak Plenković izgubio i prije nego je počeo govoriti (jer se netko ružno poigrava sudbinom jednog naroda producirajući demokraciju (koje nema) i vještine (kojim se ne ostvaruje ništa)).
Mi smo dobitnici. Još jednom se pokazalo kako se izbori u RH namještaju (naočigled svih). Strah i treptaj (koji ukazuje na besprizornost bezobraštine koju nam serviraju).
Onaj tko verbalno pridoda jednu kunu u proračun RH, dobiti će nobelovu nagradu za mir (i ekonomiju).
Ja sam rekao!