Marketing
E.Popović: "Oči" (300-ti unos)
Nastavit ću u revijalnom tonu s E.Popovićem. Njegova iduća knjiga bila je
"Oči". Ovdje mi se čini da nije pogodio naslov za prijevod, a čak ni za
original. Previše je samozatajan.
Naime, riječ je o stvarno dobrom djelu. "Psihopatologija Hrvata" bi bio
odgovarajući klinički naslov, a marketinški bi vrlo prigodno mogao biti
"Mučnina" da to već nije iskoristio onaj mučki gad od JP Sartrea, sram ga
bilo!
Meni se za većinu dobre literature na našim prostorima obično učini da je
riječ o komentaru na Krležu, ali Popović me ovdje izbacio iz tog-priznajem
uskog-okvira. Začudo, učinio je to u žanru u kojem ja obično potpuno
nekritički prizivam Meštra. Psihološko-egzistencijalistička ispovijest homo
Croaticusa jadnikusa, fali samo šešir. Ali Popović tu daje nešto sasvim
novog, neki novi nabor na zgužvanom mozgu tramvajskog izmeta koje se
obično naziva Zagrepčanec. Naravno, dotepenec, šugavo pseto, koje šugavo
živi, šugavo se hrani i pije i šugavo se provlači ulicama i vlastitim životom, sve dok
prilično šugavo ne crkne.
Čitalo mi se kao čitanje vlastite paralelne biografije, da sam slučajno ostao dotepen
u tom gradu! Ali nisam, dotepel sam se do jednog drugog grada...koji ponekad
izgleda jednako šugavo. Svi gradovi i ljudi ponekad su takvi, i majstorija je iz toga izvući
i nešto dobrog.
Ovo je savršena literatura za početak jeseni, kad krene gnjiliti prvo lišće
(Bok Žarac!) i gnjili ljudi prošeću svoje face špicom. Navali narode!
Kesteni, vrući kesteni!
ps. ovo mi je 300-ti post ovdje. Usprkos i unatoč.
Post je objavljen 12.08.2016. u 22:16 sati.